Na olujnom Lošinju sudjelovali smo u predstavljanju strastvenih vina Lodovica Antinorija

Mi s kopna vjerojatno se prečesto čudimo otocima. U petak ujutro krenuli smo iz Zagreba nadajući se da ćemo s terase Alhambrina restorana Alfred Keller gledati zalazak sunca poslije masterclassa toskanske vinarije Biserno, u vlasništvu Lodovica Antinorija, utemelitelja Ornellaie i mlađeg brata Pierra Antinorija, najvažnijeg talijanskog vinskog baruna. Na putu do mora uletjeli smo u nekoliko monsunskih kiša, da bi nas na Lošinju dočekali veliki valovi, koji su neumorno udarali u šetnicu između hotela Alhambra i Bellevue. Obožavamo meteorološke ekstreme, a osobito visoke valove ispod tmastog, sivocrnog neba. No, to nije vrijeme po kojemu bi većina turista poželjela doći na otok. Dapače, na trajektnim je pristaništu puno više auta čekalo brod za kopno.

U svakom slučaju, elegantni Niccolo Finizzola, izvozni direktor Lodovica Antinorija, ovog se olujnog petka nekako uspio probiti do Lošinja, uz presudnu pomoć Borisa Ivančića, vlasnika Vivata, tvrtke koja distribuira vina i starijeg i mlađeg brata Antinori. Pa je veliki tasting zakazan za četiri popodne ipak počeo oko šest. Rranije se nije stiglo zbog kiše i vjetra.

Kušali smo tri berbe Il Pina di Biserno, od kojih je ona iz 2009. ostavila osobito snažan dojam zbog dubine okusa, kontrolirane snage i zrelih, fino granuliranih tanina. Il Pino di Biserno, drugo vino ove Antinorijeve vinarije iz Maremme, primorskog dijela Toscane odmah iznad slavnog Bolgherija, proizvodi se od ponešto atipične bordoške kupaže: cabernet franc, merlot, cabernet sauvignon i petit verdot. Lodovico Antinori veliki je obožavatelj cabernet franca, grožđa cvjetno biljnih aroma i naglašene svježine.

Poslije tri Pina, kušali smo tri Biserna, glavna vina istoimene vinarije. Biserno je, naravno, puno koncentriraniji, ozbiljniji i elegantniji od Pina, a zadržava jednako istaknutu svježinu. A zatim smo probali dva Lodovica, iz 2007. i 2013.godine. Lodovico je najskuplje i uvjerljivo najbolje vino kuće Biserno. Dosad su proizvedene samo četiri berbe, a 2007. bila je prva. Svaka berba daje deset do dvanaest tisuća boca. Lodovico spada među ona rijetka vina, koja se mogu uspoređivati s klasičnim bordeauxima. Lodovico, naime, emanira onu moćnu neprobojnu zavjesu kompleksnog bouqueta, po kojoj se velika crna vina razlikuju od odličnih crnih vina. Lafite, Latour, Haut Brion ili Mouton lako su prepoznatljivi baš po tom veličanstvenom mirisnom zidu. Lodivico im se može pridrużiti, s tim da će još mlada 2013. za par godina postati superiorna danas spektakularnoj 2007. jer uz jednako čvrstu strukturu posjeduje još raskošniji aromatski sklop.

Masterclass u Alhambri završio je jednim veličanstvenim tokajcem iz 2007. godine. Najmanje 150 grama rezidualnog šećera, udruženog s vanzemaljskin botritisom i brutalnom kiselinom, ovom genijalnom vinu daju još najmanje 60 do 70 godina trijumfalnog života. Zatim smo se preselili u Alfred Keller, gdje su nam chef Melkior Bašić i njegov tim pripremili, među ostalim, delikatne marinirane rakove, pa savršeno pečenu tunu u sezamu s pireom od pastrnjaka te opaku tagliatu od talijanske chianina govedine.

Desert, breskve u tri formata, od sladoleda do marinade u tokajcu, samo su potvrdile internacionalno visoki rang kuhanja u lošinjskoj Alhambri. Oko ponoći vjetar je pojačao i valovi su porasli. Nismo bili sigurni hoćemo li u subotu ujutro napustiti otok. Ali s druge strane, zašto bismo ga uopće napustili. Iskreno govoreći, teško je zamisliti bolje mjesto za splendid isolation, kakva nam svima ponekad treba.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.