
U Zagrebu se ove godine zatvorilo veoma mnogo restorana i kafića. Pa su zadnjih dana čak i lifestyle portali, koji nekritički promoviraju restorane i kafiće, počeli pisati o neuspjesima svojih dojučerašnjih klijenata. Što je, na prvi pogled, nevino smiješno. Na drugi pogled, radi se o jednom od strukturnih problema hrvatske restoranske industrije.
Pojedini mediji i marketinške agencije još prije petnaestak godina uvjerile su hrvatsku restoransku industriju da njezin uspjeh zavisi od PR-a. Što je tek donekle točno u svijetu, ali samo kad je riječ o ozbiljnim, kompleksnim i sveobuhvatnim PR operacijama. Zato, uostalom, postoji World’s 50 Best Restaurants, koji je, za razliku od Michelina, isključivo komercijalni projekt, ali s vrlo visokim kriterijima. U hrvatskom restoranskom i medijskom prostoru ozbiljan restoranski PR potpuno je nepoznata činjenica. Ovdje se restoranski PR svodi na objavu više ili manje bedastih promotivnih tekstova.
Jutros smo na jednom portalu pročitali osobito nezgrapan primjer takvog pokušaja PR-a: gospođa koja je zaposlenica poznate marketinške agencije svojim imenom i prezimenom potpisala je neumjereno pohvalni članak o novom splitskom restoranu. Riječ je o dosta amaterskom faux pasu. Svaki čitatelj može upisati u tražilicu ime i prezime autorice članka.
Ovaj eksces podjednako šteti portalu koji je objavio članak, agenciji koja je proizvela sadržaj, a najviše samom restoranu. No ta nespretnost prirodna je posljedica neumjerene želje restoranskih vlasnika, investitora pa i chefova da se o njima piše sve najbolje i najljepše.
Kad bismo unatrag desetak godina pažljivije prelistali sve promo tekstove o restoranima objavljene u hrvatskim medijima, morali bismo konstatirati da imamo najmanje 343 genijalna chefa, oko 400 restorana koji zaslužuju Michelinovu zvjezdicu i oko 500 vizionarskih investitora u restorane.
Naravno da hrvatska restoranska industrija nema, nije nikad imala, niti će ikad imati bilo što slično ovim PR fantazijama. No najvažnije od svega jest da izmišljanje hrvatske gastronomije nema nikakvog uspjeha na hrvatskom restoranskom tržištu. Golem broj hrvatskih restoranskih investitora oslanja se isključivo ili pretežno na promo tekstove, što se u kratkom vremenu pokazuje katastrofalnim.
Noir 43 velikim je dijelom bio marketinški projekt, pa je brzo propao. Njegov susjed Mime’s Forty Two jednim je dijelom bio marketinški projekt. Bistroteka, koja je bankrotirala prije desetak godina, bila je isključivo marketinški projekt. Apetit na Jurjevskoj u određenom je razdoblju bio isključivo marketinški projekt. Svi ti restorani, kao i stotine drugih, propali su u svega nekoliko godina (ili mjeseci).
Hrana je ozbiljan posao. Jedna, dvije ili pet promo objava mogu u kratkom roku napuniti restoran. Međutim, ako restoran ne priprema dobru hranu koja predstavlja solidnu vrijednost za novac, nužno će propasti. Goste možete varati raznim PR trikovima, ali dulje od godinu dana ne možete im izvlačiti novac s kartica a da se oni ne naljute i da vas zauvijek ne napuste. I to je poanta restoranskog PR-a (koji se bitno razlikuje od fast food PR-a).
Dok god nemate zaista dobar proizvod iza kojeg možete osobno stati, nemojte ulagati novac u promociju. Bacit ćete novac u smeće, a restoran će vam uskoro propasti. Najgore je, bez konkurencije, investirati u promo objave na portalima i društvenim mrežama bez jasnog, dugoročnog promotivnog i poslovnog plana s vremenski definiranim ciljevima. Svatko tko misli da će mu restoran procvjetati zato što je platio fakturu ovom ili onom lifestyle portalu, nema pojma o tome kako zapravo funkcioniraju mediji i restoransko tržište.
Nažalost, hrvatski ugostiteljski investitori to i dalje ne razumiju. Pa plaćaju besmislene, neuvjerljive objave po raznim manje ili više profesionalnim portalima. Pa se nakon pola godine, ili najviše godinu dana, čude zašto su propali. Da ste imali zaista dobru hranu, dobar servis i dobra vina, ne biste propali i ne biste morali trošiti novac na jednokratnu neuspješnu promociju.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.