
U petak oko podneva prolazili smo kraj Dolca koji je bio svibanjski raskošan i mirisan. Trešnje su se nudile za 4 do 10 eura (one od dvadeset već su zaboravljene), uz nekoliko vrsta vrtnih šparoga. Na jednoj smo klupi vidjeli valjda zadnje ili predzadnje šparoge. Graška, boba i artičoka bilo je u izobilju, baš kao i prekrasnog ljubičasto-bijelog mladog luka. Posebno su nas razveselili prvi fažoleti iz Škabrnje.
Cijela ulica Pod zidom, kao i početak Tkalčićeve, mirisali su na velike vrtne jagode iz svih dijelova Hrvatske, kao i uvozne. Na klupi preko puta ulaza u Trbuh Zagreba, u drugom redu, jedna je gospođa imala dvije pune velike tegle malih, premirisnih šumskih jagoda i dvije plastične čaše napunjene jagodama. To znači da smo mogli kupiti šumske jagode i u njima uživati u šetnji.
Stali smo u red želeći kupiti cijelu teglu. Ispred nas je bilo četvero stranih turista, koji nisu gledali u nebo nego su gospođu pitali sve i svašta; valjda su se cjenkali. I dok smo tako čekali da se kupci i prodavačica dogovore oko cijene nesporno najfinijeg proljetnog voća, nad centrom Zagreba otvorilo se nebo. Prodavačica je pobjegla u unutrašnjost Dolca, turisti tko zna gdje, a mi u obližnji restoran. Pokušat ćemo ponovno danas ili sutra. Svibanj bez šumskih jagoda nije pravi svibanj.
Fotografija/Ilustracija
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.