USKRSNUĆE KULTNOG RIJEČKOG PROSTORA Restoran novog hotela Opera je fantastično uređen, ali hrana i servis su posve amaterski

22.11.2025.
| Luka Peranić

Centar Rijeke zapravo nikad nije imao boutique hotel. Što ne treba previše čuditi, jer Rijeka nije turistički grad. Tu rupu ovaj je tjedan popunila Opera, koja se predstavlja kao boutique hotel, bistro i bar pored Teatra Fenice, jedne od najvažnijih kulturnih zgrada u Rijeci. Ranih 90-tih, Opera je bila jedan od najatraktivnijih riječkih prostora za evente. S godinama je postala najveća sramota gradskih vlasti, desetljećima stojeći prazna i derutna.

Današnji hotel Opera na prvu privlači fantastičnim dizajnom interijera. Opera je uređena u minimalističkom stilu, s puno neutralnih tonova i prirodnih materijala. U Operi bismo mogli provoditi sate ispijajući koktele i vino i uživati u uređenju. Ali vjerojatno nećemo, jer je ponuda u Operi amaterska.

Jelovnik u Operi podijeljen je na dva dijela: brunch i ručak i večeru. Dio s brunchem je dosadan i predvidljiv, uglavnom fokusiran na jela s jajima, a jelovnik za večeru je donekle precizan što znači da na njemu nema previše suvišnih jela, već par predjela, nekoliko tjestenina i tri ili četiri glavna jela. Takvi nam se jelovnici generalno više sviđaju nego ogromni jelovnici kakvih je posvuda. Ali i tih nekoliko jela koje Opera radi zahtijevaju puno dorade i znanja.

Za prvo jelo smo naručili klasični tartar biftek, koji se danas može probati svugdje. Operin tartar nije loš, ali nije ni osobito dobar. Meso je čisto ali nema nikakav okus. Ono nije začinjeno, ljutine nema ni u tragovima, a kroz cijelo se jelo protezao okus karakterističan za roštiljarne od prije dvadesetak godina, za što je vjerojatno bio kriv kruh koji je tostiran na masti. Nakon tartara smo imali osjećaj da smo pojeli porciju ćevapa a ne elegantno jelo iz modernog bistroa.

To nije bio jedini takav moment u Operi. Pašta s pestom i burratom nije bolja od one koju si amaterski kućni kuhari sami rade doma. Esencijalno jelo iz pariških bistroa, biftek s pomfritom, u Operi je tek polovično uspješno. Najbolji dio jela je upravo pomfrit, koji je bio dobro posoljen i hrskav, dok je meso bilo opterećeno umacima kojima tu zaista nije mjesto. Nekakav sirni umak posut po mesu bio je još i korektan, ali podloga od aceta balsamica jednostavno nije prihvatljiva. Meso je bilo ispečeno medium, točno kako smo tražili.

Slideri su bili jako loši. Najgore je bilo meso, koje je opet imalo okus iz zastarjelih roštiljarni. Slideri u Operi predstavljaju razne hrvatske regije, ali ne baš u najboljem svjetlu. Istru tako predstavlja umak s tartufatom, a Slavoniju burger s ajvarom. Meso je gumasto, jako teško i masno. Burgere u Operi više sigurno nećemo naručivati. Od četiri jela koja smo probali u Operi, od njih sedam ili osam na meniju, nije bilo zaista uspješno.

Opera je u petak navečer po ambijentu i uređenju pripadala velikim svjetskim gradovima. Po hrani to nažalost nikako nije. Servis je posebna priča. Naša mlada simpatična konobarica još nije dobila osnovnu edukaciju za posao konobara. Tu, naravno, ne krivimo konobaricu već voditelje i vlasnike hotela, koji su u prvom tjednu otvaranja ostavili konobaricu početnicu samu u restoranu. Vinska karta je solidna, s nekoliko garantiranih hitova. Račun za dvoje sa buteljkom Dalmatian Dog plavca platili smo 93 eura.