Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
S fasada kuća u Tkalčićevoj broj 22 i broj 24 nestale su oznake za argentinski restoran Al Paso i talijansku pizzeriju L’Oro di Napoli. Na te dvije adrese trenutno nema ni terasa, a na Googleu piše da su Al Paso i L’Oro di Napoli privremeno zatvoreni. Tko zna, možda se otvore u nekom drugom dijelu grada.
L’Oro di Napoli u zadnjih je par godina ionako promijenio više adresa, od prve u podrumu na Kaptolu 27 do nedavne u Tkalčićevoj.
Al Paso je, pak, bio relativno novi restoran, otvoren prije manje od godinu dana. Al Paso je pokrenuo Leonardo Sigali, argentinski nogometaš koji je svojedobno igrao u Dinamu.
Al Paso je bila dosta neprivlačna latino zalogajnica, koja se reklamirala svim mogućim empanadama i jeftinim argentinskim vinom. Nikad nismo čuli da je bilo tko ondje pojeo bilo što ozbiljno.
Al Paso i L’Oro di Napoli za zagrebačku su gastro scenu posve irelevantni. Ali je njihovo zatvaranje znakovito za Tkalčićevu ulicu.
Tkalčićeva je, znamo, najprometnija zagrebačka turistička ulica. I prošle je subote, dok smo ručali u vrlo dobrom restoranu Royal India, u Tkalčićevoj vladala gužva gotovo kao na Stradunu početkom rujna.
Pa ipak, usprkos tisućama turista koji moraju jesti, i koji često jedu u Tkalčićevoj, restorani i kafići u ulici nazvanoj po zagrebačkom povjesničaru, kanoniku Ivanu Krstitelju Tkalčiću, brzo i nemilice propadaju.
Poslije pandemije, u Tkalčićevoj se zatvorilo više od deset restorana. Uz L’Oro di Napoli i Al Paso, zatvorili su se Bella Storia, Black Piggy, neki turski fast food, pa Agava za kojom i danas žalimo, pa Dolce Vita, zatim legendarni Tomato, vrlo dobar bar Booze and Blues, naivni sushi restoran u Tkalčićevoj 15, Wok by Matija (koji je sad u Gajevoj) i još niz zalogajnica i kafića koje nitko nikad neće pamtiti.
Zašto u Tkalčićevoj, usprkos ogromnom broju potencijalnih gostiju, restorani često propadaju i zašto mnogi lokali u Tkalčićevoj imaju kraći rok trajnosti od smrznute pizze?
Prvo, zato što većina restorana i kafića u Tkalčićevoj ništa ne valja. Oni se otvaraju da bi pokušali turistima uzeti što više novca u što kraćem vremenu, bez ikakve druge profesionalne ambicije.
Drugo, mnogi ugostitelji u Tkalčićevoj teški su amateri, koji se ne znaju baviti ugostiteljstvom.
Treće, pojedini zakupnici ugostiteljskih prostora u Tkalčićevoj nakon godinu ili manje mijenjaju ime i sadržaj restorana ako restoranu ne ide, pa misle da će im bolje krenuti kad, primjerice, umjesto talijanske zalogajnice otvore još jedan azijski fusion restoran.
Četvrto, pojedini projekti u Tkalčićevoj doimaju se tek kao formalno pokriće za stvarne biznise svojih vlasnika.
Peto, treba preživjeti zimu, kad nema turista i kad Tkalčićeva zjapi prazna, jer Zagrepčani uglavnom ne jedu u toj ulici.
Dobra je vijest za Tkalčićevu da se ondje u zadnjih godinu dana otvorilo ponešto civiliziranih lokala poput Winehousea, Biomanije i Beerdella.
Nadamo se da će oni trajati značajno dulje od Al Pasa.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
