Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Započela je sezona festivala. Gotovo svaki drugi vikend u Zagrebu se odvija neki festival orijentiran na hranu. Uz to, polako počinju i pripreme za još jedan veliki advent. Međutim, pojedini festivali su se jednostavno umorili. Neki su identični iz godine u godinu, neki su se pretvorili u velike, strogo poslovne korporacijske evente a određeni festivali su festivali lošeg kuhanja s ciljem zgrtanja što više novca u što kraćem roku.
U moru dosadnih festivala moramo izdvojiti dva nova na kojima smo prisustvovali ove godine. Riječ je o MarsOvci na Pagu i Lovran Unfiltered u Lovranu. Oba festivala imaju nekoliko zajedničkih osobina i primjer su kako bi se festivali trebali organizirati. MarsOvcu je primarno osmislio gospodin Boris Šuljić, vlasnik paškog Boškinca, dok je Lovran Unfiltered djelo najboljeg lovranskog kuharskog dvojca Roberta Benzije i Jurice Obrola, sommeliera Alena Vukića i Edija Jakupovića, vlasnika lovranskog Peperoncina. Evo zašto su MarsOvca i Lovran Unfiltered drukčiji od drugih.
I MarsOvca i Lovran Unfiltered imali su jasan cilj i svrhu: predstaviti najbolje proizvode, vina i jela posjetiteljima, primarno lokalnoj zajednici koja je snažno podržala evente. MarsOvca je okupila sve važne paške ugostitelje kako bi što kreativnije predstavili janjetinu, gastronomski simbol Paga. Lovran Unfiltered je moguć samo zato što su chefovi Ganeuma strastveni poštovatelji prirodnih vina. Stoga se Lovran Unfiltered orijentirao na savjesne proizvođače vina koje je publika snažno podržala.
Oba su festivala imala prilično originalnu scenografiju. MarsOvca se odvijala na kamenoj plaži s pogledima na more i Velebit, dok je ekipa zapalila veliku vatru koja je osvjetljavala festival u mraku. Teško da može bolje. Lovran Unfiltered se nije odvijao u nekoj velikoj industrijskoj hali, već na prekrasnim ulicama Lovrana tamo gdje pripada i gdje su svi mogli uživati na otvorenom.
MarsOvca je, kako smo već rekli, okupila sve važne paške ugostitelje, među kojima je najvažniji bio Boškinac s jednom Michelinovom zvjezdicom. Jedino logično i organski jest da pašku janjetinu pripremaju paški ugostitelji. Lovran Unfiltered je pokazao apsolutnu ambiciju u vinskom, ali i gastronomskom dijelu. U Lovranu su tako došli Maria i Sepp Muster, roditelji austrijske vinarije Gut Oggau, mlade snage slovenske vinarije Aci Urbajs, Piquentum, Ipša, Tomac, Šember i mnogi drugi. Za hranu su bili zaduženi Luka Košir (jedna Michelinova zvjezdica), Zijavica, Yakitori club, BioSing, Kumparička i još mnogo imena. Niti jedan manji festival ove godine nije imao tako jake sudionike.
MarsOvca i Lovran Unfiltered su nastali iz čiste strasti organizatora i bez velike želje za zaradom. Festivali su primarno nastali kako bi se pružio osjećaj zadovoljstva lokalnog stanovništva. Pa ni na Pagu ni u Lovranu nisu bili prisutna industrijska pića koja su toliko zastupljena na gotovo svim zagrebačkim festivalima. Prisutnost velikih korporacija izravno bi se kosila s ideološkim stavovima organizatora.
U Lovranu se za 60 eura po osobi moglo neograničeno jesti i piti te pričati sa proizvođačima vina i hrane. Na MarsOvci se sza tridesetak eura moglo uživati u više kreativnih jela od janjetine. Kad se to usporedi sa pizzama od 15 eura u Zagrebu na festivalima, dolazi se do zaključka kako su oba festivala bila izrazito povoljna, s obzirom na ponudu.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
