Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Hrvatska restoranska scena ne poklapa se sa stvarnim terroirskim potencijalima hrvatske gastronomije. Neke od najdragocjenijih hrvatskih regija za proizvodnju zdravih i vrijednih sastojaka, restoranski se nisu pomakle iz prošlog stoljeća. Ili su nazadovale. Golemi dijelovi Hrvatske restoranska su pustoš. Evo pomalo depresivne liste najnerazvijenijih hrvatskih restoranskih regija.
U golemom, prelijepom prostoru kojim u sezoni prolaze milijuni automobila na putu prema moru, nema ni jednog razloga da siđete s autoceste, osim izvrsne pizzerije Ruspante blizu Otočca i nekoliko prihvatljivijih lokala oko Plitvica. OPG chefa Dina Galvagna blizu Donjeg Lapca ipak nije restoran. Lika je ekološki čisto područje, koje bi trebalo pretvoriti u središte modernog, održivog stočarstva i ovčarstva, mljekarstva, uzgoja povrća i određenih vrsta voća. U Lici se nalaze Vedrine, jedna od najboljih i najpopularnijih hrvatskih sirana. Gacka je perfektna za uzgoj pastrve. Lika je, naposljetku, bogomdana za foraging. Ali u Lici, vrlo rijetko naseljenoj, restorana uopće nema. A lička je priroda toliko atraktivna da bi tek nekoliko ambicioznijih restorana s autohtonim, lokalnim sastojcima motiviralo tisuće i tisuće ljudi da vikendom odu jesti u Liku.
Ovdje je riječ o još jednoj zoni gotovo beznadno lišenoj privlačnih restorana, s tek nekoliko iznimaka: riječ je, uglavnom, o cestovnim gostionicama u kojima se može pojesti dobra janjetina. Nadalje, restoranske scene u Sisku i Karlovcu, starim ozbiljnim gradovima, začuđujuće su nerazvijene. Nedavno otvaranje roštiljarne Batak vjerojatno je predstavljalo najveći sisački gastronomski događaj od rata do danas.
U Kutjevu se u sklopu renomiranih lokalnih vinarija povremeno pokušavalo s ambicioznijim restoranima, kakve kutjevačko vinogorje definitivno zaslužuje. Kutjevačka vina spadaju među najbolja u Hrvatskoj, pa bi bilo logično da se uz tradicionalnu, visoko razvijenu vinsku industriju u Kutjevu i Požegi razvilo i ambiciozno ugostiteljstvo. Ali nije. Najbolja jela koja smo do danas probali u Kutjevu, uz iznimku svojevremenog fine dining programa Vinarije Galić, jeli smo u domu Elizabete Mihalj, supruge velikog vinara pokojnog Branka Mihalja. Zašto u vinorodnoj srednjoj Slavoniji, punoj divljači i šumskih gljiva, nema ozbiljnijih restorana? Zato što je lokalna kupovna moć niska, a projekt kontinentalnog turizma, koji bi privlačio goste iz Zagreba, ali i Osijeka, očito ne funkcionira.
Prije nekoliko godina činilo se da Gorski kotar doživljava turističku renesansu: kuće za odmor u Gorskom kotaru sve su se više tražile, a gosti su pisali hvalospjeve “hrvatskoj Švicarskoj”. Međutim, u Gorskom kotaru nije se razvila elementarna turistička infrastruktura. Hotela gotovo da i nema, pa se razvoj gorskokotarskog turizma usporio. Restorana je također vrlo malo, a jedino Evu možemo preporučiti bez grižnje savjesti. Gorski kotar je prelijep. U Gorskom kotaru mogu se pronaći iznimno dragocjeni gastronomski sastojci, od šumskih gljiva preko visoke divljači do divljih borovnica i kupina. Gorski kotar je blizu moru i blizu Zagrebu. Gorski kotar nije skup. Stoga je nerazvijenost gorskokotarske restoranske scene misteriozno pitanje.
Zagorje je prepuno restorana. Zagorski restorani uglavnom vrlo solidno posluju. Ovdje, dakle, nije riječ o kvantiteti, nego o ambiciji i kvaliteti. Hrvatsko Zagorje unatrag je desetak godina doživjelo relevantan gospodarski razvoj. Zahvaljujući Krapini i odličnom Muzeju krapinskog pračovjeka, Zagorje doživljava i stanovitu turističku ekspanziju. No, restorani su isti kao nekad. Najambicioznija jela u Zagorju probali smo u restoranu Tomislava Bolfana, osnivača moderne zagorske vinske industrije. Restorani poput Kozjaka pouzdani su i zasluženo popularni. Neki drugi, poput Grešne gorice, jako su simpatični ali pomalo amaterski, dok je legendarna gostiona Ribič u dugogodišnjoj identitetskoj tranziciji; prije pet godina na vinsku su kartu stavili luksuzne šampanjce Armand de Brignac i Dom Perignon, na meniju rižoto s kozicama i crni rižoto, a u zadnje se vrijeme sve više bave domjencima i cateringom. Hrvatsko Zagorje lijepo je zagrebačko susjedstvo koje zaslužuje mnogo ambiciozniju restoransku scenu. Primjerice, kad je Zagreb prije desetak godina doznao za steakhouse Đurina hiža, taj se restoran brzo uvrstio među najpopularnije zagrebačke vikendaške destinacije.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
