Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
U ranijem zapisu o izrazima koji su vezani uz hranu prisjetio sam se priče vezane za burek koji sam ocijenio tako dobrim da bi ga, eto, i “mrtva usta jela”. Oko tih pita, međutim, kad sam već kod tog orijentalnog specijaliteta , postoji još mnogo izraza i poslovica, da sada ne ulazim u sve to jer će se vrlo brzo otvoriti rasprava što su pitice, a što pitac, ali jedan izraz mi je posebno drag: jesti pitu s glave!
Taj izraz označava da je netko, je l’, toliko nizak da bi mu se mogla pita jesti s glave. Drugim riječima – nije kompliment! Izraz je to koji istini za volju uključuje hranu, ali za razliku onog ranije spomenutog više govori o nečijem nedostatku visine nego kvaliteti samog jela.
Nije mu po tome možda mjesto na ovom gastroportalu, ali ako je ovo jelo u narodu toliko dugo opstalo kao mjerna jedinica visine, a jeste (!), onda vrijedi i da ga se ovdje zabilježi.
——-
Elem, uvijek kada čujem taj izraz, da bi se nekome mogla jesti pita s glave, sjetim se poznatog pjevača narodne muzike Džeja, a koji je, možda ste ga nekad vidjeli, veoma nizak. Stasom nizak, reklo bi se, ali glasom svakako velik pjevač. Gostovao je on tako velik ali i nizak u nekoj kontakt emisiji i, gledateljica koja je nazvala u studio željela je da ga malo osramoti pa je u eter uživo rekla: “Joj Džej, kolipacni si, mogla bih ti jest’ pitu s glave!”.
Kako je Džej ipak pjevač koji je svašta u životu prošao, eno snimaju i film o tome koji bi mogao postati veći regionalni hit i od ‘Tome’, nije se dao tako lako smesti i njegova replika je kasnije ušla u anale televizijskih prijenosa.
“A ako još malo sagneš glavom…”, rekao joj je Džej, “mogla bi dobit i jogurt!”
Jedna Zagrepčanka mi je jednom prilikom na tu moju priču rekla da je to neka tipično bosanska pošalica, kao iz udžbenika, te da samo još ćevap negdje fali. Ali, kako sam joj objasnio, ćevap je tu neizrečeni subjekt, pa je i šala, eto, bila potpuna. Samo ju ona, čini se, nije razumjela…
Ne znam što je sa Zagrepčanke kasnije bilo, a nije ni važno. Jesti nekome pitu s glave ostala je ultimativna uvreda preko koje je jako teško prijeći. Uspjelo je, evo, samo Džeju Ramadanovskom.
Ali, odakle dolazi taj izraz? Tko je, pobogu, taj koji se kao prvi toga sjetio? Ili, još gore: tko je taj kojemu se prvom pojela pita s glave?
Ako vjerujete u narodne legende, one priče koje se prenose od usta do usta, s koljena na koljeno, pa s vremenom postaje i nebitno jesu li istinite, svakako nastavite čitati… mogli bi dobiti odgovor na to pitanje.
——-
Ne sjećam se više je li mi to netko ispričao ili sam ipak negdje pročitao, a gdje bi to drugdje mogao pročitati nego kod Jergovića, pa ako on nije pisao ništa slično onda sam zasigurno to od nekoga čuo, ali porijeklo izraza navodno dolazi od jednog Izeta Kljakića iz Maglaja.
Čovjek je to bio sitnog rasta, koji je tvrdio da se ljudi mjere po onome što nose u glavi, a ne po tome koliko im je ta glava iznad zemlje. Izet osim što je bio nizak, bio je i ćelav, pa mu je glava sijala na suncu kao aluminijska tepsija iz koje bi, uz malo vještine, mogla biti poslužena pita.
Jednom, na Bajram, kad je komšinica razvukla kore po čitavom kuhinjskom stolu, Izet je, navodno, došao po komad, ali je komšinica, umorna od razvlačenja i pečenja, iz šale rekla: „Ma sjedi, Izo, neću ni tanjur vadit, mogu ti jest pitu s glave.“ I tako je, pred svima, stavila onaj zlatni, još vrući komad bureka ravno na njegovu glavu, a koja se, kažu, nije bunila.
Djeca su se smijala, žene su se prekrivala lice rukama da se ne vide, a muškarci klimali glavom kao da su prisustvovali nečemu što će s vremenom biti od povijesnog značaja.
Manje su se smijali samoj piti, govorili su kasnije svi, a više onoj neobičnoj, tihoj ljubaznosti kojom je Izet stajao, sav uspravan svojih metar i nešto, te pustio da mu s glave jedu kao da je to najprirodnija stvar na svijetu.
Godinama poslije, kad bi neko spomenuo Izetovu visinu, nije govorio da je nizak, nego bi, uz osmijeh, rekao: „On ti je onaj što mu je komšinica s glave jela pitu.“ I tako je to, eto, ušlo u narodnu predaju.
Da se barem dobri Izet – pomislio sam nebrojeno puta – sjetio da reagira poput Džeja. Komšijski odnosi bi možda bili narušeni, ali ovaj izraz se na njegovo i zadovoljstvo mnogih drugih ljudi niskih rastom možda ne bi toliko proširio.
Ostali bi međutim, bez ovog pojma kojemu iako možda nije mjesto na gastroportalu, svakako jeste u narodnoj predaji.
„A pita? Ona je, jadnica, ostala kolateralna žrtva – ni kriva ni dužna, završila je kao mjera za visinu čovjeka.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
