
Za našeg jučerašnjeg posjeta lošinjskom Cigaleu u magičnoj uvali Čikat, restoran je bio pun do zadnjeg mjesta, tražilo se i koje više. Jednostavni, konvencionalni riblji restorani uvijek su traženi. Konoba Cigale, u vlasništvu velike hotelske grupacije Jadranka, vješto imitira starinske restorane u malim ribarskim mjestima, od uređenja do ponude na jelovniku.
Ambijent je jedan od aduta restorana, restoran i njegova terasa dovoljno su skriveni da privlače mirom, a do njih se može doći pješice nakon ugodne šetnje uz more. U Cigale smo stigli nešto prije devet navečer. Toplinski udar tek je malo bio popusti. Osoblje restorana na terasi je vješto filetiralo velike ribe koje su gosti naručivali u većem broju.
Mi nažalost, nismo imali snage za velike rombove, što ćemo svakako ispraviti u sljedećem dolasku na Lošinj, jer nam se Cigale dovoljno svidio da bi se u njega poželjeli vratiti. Sve što smo probali bilo je veoma ukusno, a kuhinja očigledno zna izvući okuse iz jednostavnih ali privlačnih jela. Poneka jela su čak i kreativna, što razbija monotoniju i izdvaja Cigale iz mase sličnih restorana.
Večeru smo započeli mariniranim srdelama koje su došle u ogromnoj porciji dovoljnoj za bar troje ljudi. Gotovo svako naše jelo je došlo u malo predimenzioniranim porcijama. Marinirane srdele su bile jako fine i svježe, dok su dodaci poput sira, sušenih rajčica, blagog luka i salate podigli jelo. Kruh koji smo dobili uz srdele bio je vrlo dobar. Za glavno jelo smo naručili kostelja pohanog u panko mrvicama, ribu iz porodice morskog psa, s krumpirom i umakom koji je više sličio pjenici iz sifona nego pravom umaku. To nije narušilo dobar dojam koje je jelo ostavilo.
Pohani morski pas imao je perfektnu zlatno-smeđu boju i još bolji okus, bez pretjerano naglašenih kiselina kako to zna biti s morskim psima. Jedina greška u jelu bio je višak češnjaka u krumpir, ali ne prevelik pa se prilog mogao jesti. Jelu nije nedostajalo ni zrno soli, bilo je veoma lijepo balansirano, sa lijepim umakom, solidnom palentom i bobom. Kao ni ostala jela, nismo ga mogli pojesti do kraja zbog zaista velike porcije. Za desert smo probali paradižot koji je lijepo zaokružio našu večeru u Cigaleu.
Cigale zna s okusima i dosljedan je svom žanru, sa svim njegovim pozitivnim stranama. Cijene su više od kvarnerskog prosjeka: škampi, primjerice, koštaju nevjerojatnih 105 eura, ulov dana za85 eura a jastog 140 eura. Vinska lista je vrlo dobra za stil restorana, a gotovo svako vino i šampanjac može se naručiti na čaše. Naš račun sa četiri jela, jednom čašom Crvikove Dubrovačke malvasije i jednom čašom Simčičeva Sauvignona Vert, platili smo 90 eura.
Šetalište Dr. Alfreda Edlera von Manusso Montesole 4, Mali Lošinj
Hrana -4 Vino +3 Servis 4 Ambijent +4
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.