Creski restoran Na moru ima lijepu svježu ribu i jednu od ljepših terasa na Jadranu. Šteta što loše kuhaju

15.08.2025.
| Luka Peranić

Na Jadranu nema puno restorana koji nude stol nekoliko centimetara od mora. Upravo smo takav stol dobili U Valunu na otoku Cresu, u restoranu Na Moru. Ambijent u Na Moru je apsolutno magičan, čak i za velikih ljetnih vrućina. Nema ničeg boljeg nego ručati u hladu, a gotovo u samom moru. U ove tri rečenice, uz dobar i simaptičan servis, nažalost staju sve pohvale za restoran Na Moru.

Na Moru pokušava biti nepretenciozna gostionica, koja nudi svježu ribu i poneko jelo od mesa poput cijenjene creske janjetine. Koje za našeg ručka više nije bilo, do 13 sati je rasprodana. Ako nemate dovoljno mesa u petak popodne prije udarnog vikenda, onda je jasno da netko nije dobro odradio nabavu ili se nije dogovorio s dobavljačima. Budući da nije bilo janjetine, a nismo željeli jesti velike ribe ili rakove izložene u vitrini jer smo imali drugu restoransku rezervaciju za večeru, odabrali smo vongole na buzaru, bavette s račjicama i lignje na žaru s blitvom i krumpirom.

Nijedno jelo nas nije posebno dojmilo, a svako je imalo težu tehničku grešku. Krenimo s bavettama s rajčicama. Usred smo sezone rajčica i bilo bi logično da se uz paštu poslužuje umak od svježih rajčica na vrhuncu sezone. Na Moru nudi dosadni i loš umak od rajčice koji ima okus kupovnog, kao i bavette koje su bile korektno al dente kuhane, ali bezlične. Vongole na buzaru su također bile loše. Same vongole bile su u najboljem slučaju prosječne, bez puno okusa, dok je buzara, vodenasta i neprivlačna, bila uništena češnjakom koji smo osjećali još cijelom vožnjom do Lošinja.

Lignje, kao ni ostala jela, nisu imala okus ni po čemu. Nije lako napraviti lignje na žaru, a vidjeli smo kako ih peku na žaru na vanjskom grilu, a da nemaju okus ni po dimu ni po vatri, već po gumi. O neslanosti da ne pričamo. Probali smo spasiti jelo entuzijastičnim soljenjem, ali nije pomoglo. Blitva je plivala u maslinovu ulju.

Na Moru je očigledno restoran specijaliziran za veliku ribu i rakove koji izgledaju dobro i svježe, ali činjenica da gosti dolaze kod njih radi ribe na žaru, ili janjetine, ne opravdava očajno kuhanje ostalih jela. Ako idete, držite se svježe ribe iz vitrine i ne riskirajte s kuhanim jelima. Cijene su previsoke za lošu kvalitetu kuhanja u Na Moru. Lignje i buzara koštaju 25 eura, blitva sedam, obična voda šest eura, a kupovne bavette s kupovnim umakom od rajčice 15 eura, što je primjerice šest eura skuplje od tjestenine s rajčicom u istarskoj konobi Primizia, koja igra u pet ili šest liga više nego Na Moru.

Jedino dobro što smo u Na Moru dobili osim stola, bio je Korakov sauvignon Klemenka, najbolji dio našeg ručka koji košta 40 eura. Krauthakerov sauvignon stoji nelogičnih deset eura više, iako je u maloprodaji jeftiniji od Klemenke. U vitrini smo vidjeli i puno zanimljivih šampanjaca, pjenušaca i vina, koja nisu spomenuta na zadnjoj stranici jelovnika na kojoj je vinska lista. Nitko nas nije ponudio dodatnom vinskom listom niti nas upozorio da ima još vina u frižideru. Račun smo platili 122 eura za dvoje, daleko previše za iskustvo koje smo dobili Na Moru.