Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Stevie Wonder jedan je od autentičnih, nespornih glazbenih genija modernog vremena. Njegovi albumi iz sedamdesetih godina, Talking Book, Innervisions i Songs in the Key of Life, zauvijek su redefinirali popularnu glazbu i uvrstili Wondera među klasike najvišeg ranga, poput Beatlesa, Jimi Hendrixa i Marvina Gayea.
Stevie Wonder prethodni je put nastupao u Velikoj Britaniji još 2019. godine, pa je logično da je za njegovu ljetnu englesku turneju vladao golemi interes. Wonderova je turneja završila fantastičnim koncertom u Hyde Parku, održanim u subotu 12. srpnja navečer, pred oko 65.000 ljudi.
Koncert je trajao gotovo tri sata, a Wondera je pratio bend s dvadesetak virtuoznih svirača i pratećih vokala, uključujući njegovu kći Ayishu, koja je impresivno izvela jednu pjesmu. Sam Wonder svirao je klavijature i koncertni klavir.
Koncert je počeo izvedbom opuštenog hita Love’s in Need of Love Today iz 1976. godine. Zatim je Wonder veoma emotivno otpjevao Lennonov Imagine, što je desetine tisuća ljudi bacilo u sentimentalnu ekstazu. Wonder je, usput govoreći, nastupio u bijelom sako s portretima Johna Lennona i Marvina Gayea.
U prvih sat vremena, 75-godišnji Steveland Morris (kako se Wonder zapravo zove) i njegov energični bend svirali su najbolju živu glazbu koja se uopće može doživjeti. Zatim se Wonder malo umorio, pa su idućih osam pjesama izveli prateći vokali, dok smo veliki hit Golden Lady slušali u instrumentalnom izdanju.
Zadnji set bio je opet posve euforičan. Wonder je zadivljujuće precizno, s lakoćom, otpjevao neke od svojih najvažnijih i glazbeno najtežih pjesama: Superstition, Living for the City, Isn’t She Lovely, I Wish.
Nedjeljne recenzije u londonskim medijima bile su, opravdano, prepune superlativa i poštovanja. Karte za Wonderov koncert bile su prilično skupe: od 125 do tisuću funti za Great Oak Roof Garden, izdvojenu visoku terasu u Hyde Parku, s vlastitim barom. Mjesta blizu pozornice najviše su koštala, što je uobičajeno.
Iza glavne tribine smjestio se dosta veliki food hall s korporativnim ali zadovoljavajućim izborom vina. Pili smo Whispering Angel, na čaše su se točile različite verzije Moëta i Ruinarta, a boca Dom Perignona koštala je 390 funti. No, hrana je, nažalost, izgledala očajno, neprivlačno, a nije ni mirisala ništa bolje.
Pa smo između jedanaest i ponoći, probijajući se iz Hyde Parka prema Leicester Squareu kroz masu ljudi i neonskih rikši koje su na najglasnije puštale Wonderove hitove, uzaludno tražili neki dobar restoran čija kuhinja još radi. U centru Londona, ne računajući Soho, većina pristojnih restorana zatvara se u ponoć, a njihove kuhinje sat vremena ranije. Što nam, naravno, nije pokvarilo savršen dan u vrućem Londonu: prvo senzacionalan ručak u restoranu Gordona Ramsaya, a zatim fantastičan koncert Stevieja Wondera.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
