Rue, novi riječki restoran chefa Nenada Komesa, ima dobar izbor steakova, ali što će im usred ljeta krema od bijelih tartufa?

Rue je novi riječki restoran otvoren prošlog tjedna, koji još radi u režimu soft openinga. Smješten je na Trgu Bana Jelačića, na početku riječkog Korza. Na toj lokaciji nikad nije bilo restorana, pa je Rue promijenio vizuru i atmosferu trga na kojem su se dosad okupljali tek skateri, a Riječani čekali autobus ili pili kavu u obližnjim kafićima. Nakon današnjeg kasnog ručka u Rue zaključili smo da bi Jelačić ipak mogao postati poželjno mjesto za izlaske. Kažemo “mogao” jer, iako su počeli vrlo dobro, vlasnika i chefa restorana Rue čeka još puno posla.

Chef Ruea je Nenad Komes, jedan od vodećih hrvatskih specijalista za steakove, pa je logično da na jelovniku trenutno dominiraju steakovi, iako Rue nije steakhouse već bistro. Već površni pogled na jelovnik otkriva nekoliko problema koji se mogu lako riješiti. Primjerice, krema od bijelih tartufa. U ovo doba godine zaista nikome nije potrebna krema od bijelih tartufa jer je bijeli tartuf strogo zimska namirnica. Krema od bijelih tartufa je tek jeftina imitacija prave stvari.  Jelovniku nedostaje i lokalnosti, sezonalnosti i fokusa. Kako je moguće da se na istom jelovniku nalaze azijska, talijanska i francuska jela, yakitori grill i posebni dio posvećen steakovima? Manje je ponekad zaista više.

A sada konačno možemo krenuti na dobre strane Ruea, kojih nije malo. Budući da je gospodin Komes stručnjak za steakove, Rue ima dry ager pun vrijednih komada mesa kao što su steakovi odležani devedesetak dana, teleći french rackovi, rezovi iz Novog Zelanda, Argentine i Brazila, i naravno mramorno bijeli japanski A5 wagyu. Rueov dry ager vrijedi pažnje. S jelovnika smo naručili nekoliko jela koja su nam se činila najprivlačnija. Gotovo sva su bila natprosječna. 

Juneći carpaccio bio je vrlo dobar, iako mjestimično pothlađen, što je manja greška u odnosu na zaleđeni carpaccio koji dobivamo u većini hrvatskih restorana. Steak and fries zabavna je interpretacija klasičnog steaka s umakom od zelenog papra, koji ovdje uspijeva iz više razloga. Striploin je izvrsno pečen i gotovo putrasto mekan, umak od zelenog papra je solidan i žestokog okusa što nam se naravno sviđalo, a pomfrit je izvrstan, hrskav izvana, mek iznutra i precizno posoljen. Lungić s mrkvom i feta sirom također je dobar, osim pesta za koji je vidljivo da dolazi iz veleprodaje. Lungić je bio sočan i ukusan, mrkve su imale finu teksturu, što također nije često u lokalnim restoranima.

Nakon više uspješnih jela odlučili smo preskočiti desert i za kraj probati hobotnice u tempuri. Tempura je veliki problem hrvatskog ugostiteljstva. Tempura zvuči moderno i drukčije od običnog pohanja, pa je mnogi ugostitelji stavljaju na jelovnike, ali ne poznaju tehniku pa većina tempura u hrvatskim restoranima nije bitno drukčija od tradicionalnog pohanja.

Rue je bio na dobrom putu, ali je uspio napraviti tek korektnu tempuru, daleko od savršene. Kasni ručak završili smo solidnim sorbetom. Vinska lista je na razini ostatka restorana. Vidljivo je da Rue vina nabavlja od vodećih riječkih dobavljača, koji postaju sve bolji. Pohvalno je što riječki ugostitelji u zadnje vrijeme posvećuju više pažnje vinima. Uz ručak smo pili Šemberov rose, pinot noir burgundijske kuće Chanson i Donnafugatin Sherazade.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.