POUKA ZATVARANJA ZAGREBAČKE SCARPETTE Nikad ne kopirajte restoran u kojem ste prije radili (u ovom slučaju Carpaccio) ako ne možete biti bitno bolji

Kad u Google upišete Scarpetta Zagreb, izaći će onaj za restorane kobni crveni natpis Trajno zatvoreno. Scarpetta je zatvorena relativno nedavno. Zadnji njen živi zapis na Facebooku objavljen je negdje krajem listopada. Scarpetta, za razliku od drugih restorana koji nisu uspjeli preživjeti svoje prve tri godine, uopće nije bila loša.

U Scarpetti smo jeli najmanje petnaest puta: ni jednom katastrofalno, nekoliko puta rutinski dosadno ali korektno, a par puta zaista veoma dobro. No, Scarpettin problem nije bila hrana nego koncept hrane. Scarpettu je bio pokrenuo vlasnik zalogajnice Prosikito na Donjim Sveticama koja se, dakle, nikad nije mogla ubrojiti među prihvatljivije lokale u Zagrebu. Scarpettu su vodili konobar iz Carpaccia i kuhar koji je radio u Carpacciu.

I što su oni napravili? Doslovno su prepisali Carpacciov meni, na što smo više puta upozoravali. I tako je istočni Zagreb dobio kopiju talijanskog restorana iz centra Zagreba. Korektnu kopiju, ali samo kopiju, bez jedan posto originalnog pristupa. Sve je to funkcioniralo nekoliko godina, no bilo je sasvim jasno da se talijanski restoran daleko od centra, koji pokušava kopirati najpopularniji talijanski restoran u centru, naprosto ne može održati. Pa smo prije par mjeseci prestali odlaziti u Scarpettu jer nam je postala nekako tužna i beznadna. Zašto, uostalom jesti u replici kad imate original i to na puno boljoj lokaciji? Scarpetta, ponavljamo, nipošto nije bila loš restoran: niz jela, od carpaccia do rižota, bila su vrlo, vrlo korektna i ukusna.

Ali, Scarpetta je radikalni primjer katastrofalnog poslovnog plana za otvaranje restorana. Kopirate već postojeći, ultrapopularni restoran, ne trudite se unijeti ništa originalno, na neusporedivo ste goroj lokaciji i još ste skuplji: čaša Lansona u Scarpetti je koštala 18 eura, a u Carpacciu košta 15 ili manje. Vlasnike Scarpette kao da je opjevao Vojko Vrućina u legendarnoj pjesmi Kako to. Scarpetta je tipičan primjer pogrešnog i zaista neobično amaterskog investitorskog pristupa restoranskom poslu. Stoga je logično da je propala. Scarpetta je, naprosto, morala biti znatno bolja i jeftinija od Carpaccia da bi uspjela, što je kraj živog Vlade Lisaka i Borisa Prosenice (vlasnika i voditelja Carpaccia) bilo potpuno nemoguće. S obzirom na blizinu Ekonomskog fakulteta i Prometnog fakulteta, možda bi bilo najbolje da se u Scarpettinom prostoru otvori pizzeria s puno koktela i craft pivom, sve po prijateljskim cijenama. Takva bi ponuda vjerojatno privukla vrlo mnogo studenata.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.