Naš Dopisnik iz Centra proveo je Badnjak u Centru. I zaključio da je Zagreb jedno od boljih mjesta na svijetu za proslavu Badnjaka

Badnjak u Zagrebu je oduvijek bio dinamičan dan, od jutra pa sve dok se ne bi spustila noć. Tako je, evo, bilo i danas. Ljudi su radili skraćeno ako i to, a onda su se trudili što prije obaviti posljednje pripreme i kupnju kako bi mogli s društvom uživati u piću na nekoj od lokacija u centru grada koji se za Badnjak već tradicionalno pretvara u jedan veliki noćni klub u kojemu se ne zna gdje jedan kafić prestaje a drugi počinje.

Badnjak u gradu dugogodišnja je zagrebačka tradicija i vjerojatno jedan od najboljih dana u godini, a za vrijeme kojega ćete na potezu od Jelačić placa preko Gajeve i Bogovićeve pa sve do Cvjetnog i okolnih mu ulica sresti vjerojatno svakoga koga poznajete a s kojim se preko godine možda i niste imali vremena naći i popiti jednu kratku.

“Sve najbolje – sve najbolje”, odzvanjalo je tako danas cijelim gradom, “tebi i tvojima također”.

Bogovićeva ulica bila je i ove godine u potpunosti zakrčena iako više podsjeća na gradilište nego na najšminkerskiju ulicu koja je dugi niz godina bila sinonim za špicu. Ispred Bulldoga ali i u kafićima niže niz ulicu svi stolovi već danima su bili rezervirani, a danas su za njima od ranih prijepodnevnih sati ponosno stajali ti spretni mladići i djevojke koji su imali taj refleks da se na vrijeme pobrinu za svoju poziciju. Na njihovim stolovima bilo je više boca vina i šampanjaca, nego za to doba dana uobičajenih šalica kava.

Kako sam međutim gradom prošetao nešto prije podne, primijetio sam da su ti dobri pojedinci koji su napravili rezervacije za svoje društvo, pa su tako i došli na vrijeme da zauzmu svoje stolove, najmanje po sat-dva stajali sasvim sami za tim stolovima i iščekivali poprilično ležerno društvo koje je znajući da ih stol čeka – neko se eto za to već pobrinuo – obavljali još neke kupovinu u posljednji tren te obilazili druga društva u potpunosti zanemarujući činjenicu da ih netko pred Bulldogom čeka.

Za to vrijeme taj pojedinac kome svi ostali mogu zahvaliti najbolju zagrebačku lokaciju za Badnjak, usamljen s kiblom na stolu, svojim tijelom je nastojao zauzeti što više mjesta oko stola kako mu se ne bi netko prišlepao za stol te jedno najmanje stotinu puta odgovarao na upit da stolice oko stola nažalost nisu slobodne…

I sam sam previše puta bio u toj ulozi da ne bi suosjećao s njima dok sam prolazio Bogovićevom ulicom koja posljednjih godina, osim neupitnog Bulldoga, s druge strane ima još jednu zvijezdu Badnjaka a to je Pizzerija Al Dente koja je također jedna od najpoželjnijih gradskih lokacija u ovom najljepšem dobu u godini.

Dobiti tamo stol bez rezervacije također je bila nemoguća misija…

Ranijih godina, sjećam se, to u Zagrebu i nije bilo baš tako. Pri tome, jasno, mislim na razdoblje od prije nekih deset godina. U gradu je i tada bila gužva, susretao si sve one koje si susresti trebao, ali nisi morao imati rezervaciju, gužve nisu bile baš nepodnošljive niti je kao što je danas bio slučaj nastajalo usko grlo u Bogovićevoj, Margaretskoj, Petrićevoj, Preradovićevoj i Preobraženskoj pa da ne možeš ni proći, a bilo je možda još i bolje.

Ne treba međutim za tim žaliti jer centar grada, koji je posljednje tri do četiri godine u katastrofalnom stanju, zaslužio je barem jedan dan u godini tijekom kojega sve, kolokvijalno rečeno, puca po šavovima.

——-

Dijelovi centra doimali su se danas zbilja kao veliki noćni klub s nekoliko floorova – oko Charlieja su bile starozagrebačke, na Cvjetnom i okolnim gore navedenim ulicama domaći hitovi od Dancea 90-ih do Miše Kovača ali i Maje Šuput. Hitovi Novih fosila puštali su se pred Bulldogom u Bogovićevoj dok su istovremeno pravi Novi fosili nastupali u Johann Francku. Na Esplanadinoj terasi, da spomenem i to mjesto s najboljim ovogodišnjim adventom, dotjerano i veselo mnoštvo u svojim najljepšim kaputima i bundama uživalo je, između ostaloga, u hitovima Studija 54.

Ljudi koji nisu na vrijeme rezervirali svoj stol u kafićima ili nisu uočili prazan, ako je danas takvih uopće bilo, snašli su se po klupama na Preradovićevom trgu. U supermarketima su se opskrbili šampanjcima i vinima te točili u papirnate čaše. Na trenutak, dok sam iz Bonite pokušao dozvati svog konobara, zavidio sam im jer nemaju te probleme. Sami su, shvatio sam, bili gospodari svoje cuge, a prošli su uzgred kazano i financijski mnogo bolje od mene.

Po tome gdje je tko zauzeo svoje mjesto za Badnjak, mogao sam, dakle, bez greške procijeniti o kakvom je čovjeku riječ. Ovi su, evo, bili pametni…

Sve do 16 sati, kada sam se lagano uputio prema doma kako bi okitio bor i u miru, bez da me netko požuruje, pojeo bakalar, niti na jednom mjestu koje sam obišao u centru grada nisu odzvanjali narodnjaci, a što me ugodno iznenadilo. Zagreb ipak može bolje od onoga što bi se dalo zaključiti na temelju klubova koji se u posljednje vrijeme skoro pa isključivo otvaraju… Atmosfera u gradu je bila isključivo pozitivna bez trunka agresija, a čak ni hladan vjetar koji je cijeli dan u Zagrebu puhao nije uspio pokvariti ovaj najveći gradski tulum koji rijetko tko želi propustiti.

Božić i Badnjak nisu to, znam da je taj dan nešto mnogo više, a znaju to i svi ovi mladi ali i stari ljudi koji su se okupili u centru grada, ali ovakvo veselje kojemu iz godine u godinu na 24. prosinca svjedočimo u najužem gradskom središtu samo doprinosi svečanom trenutku koji svi iščekujemo. Ne treba stoga ovaj prekrasan zagrebački običaj kritizirati, a kako mnogi već sada čine predbacujući mu da nije u duhu s blagdanom koji slavimo jer, uvjeren sam, i sam Krist Spasitelj bio bi zadovoljan s ovakvom rođendanskom proslavom kakvu mu Zagrepčanke i Zagrepčani opetovano priređuje. 

Malo je naime, mjesta na svijetu na kojima je bolje biti za Badnjak od Zagreba, a to je najbolja potvrda da ovu tradiciju treba očuvati kao neko nematerijalno kulturno dobro kojemu se svi, bez obzira na svjetonazore, politička uvjerenja ili stavove o nekim glupim, svakodnevnim i prolaznim temama koje nas preostalih 364 dana u godini okupiraju i dijele, svake godine iznova radujemo. 

Ne treba stoga čuditi da su, evo, rezervacije stolova za idući Badnjak već sada krenule…

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.