Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Nami je opatijski sushi bar u kojem nekoliko godina pristojno jedemo, ali nikad nismo bili odveć oduševljeni njegovom kuhinjom. Nami je donedavno bio naprosto tipični hrvatski sushi fusion srednjeg ranga, u kojem su vina i ugođaj katkad bili privlačniji od hrane. Lani je u Nami stigao Moto Mochizuki, najsimpatičniji japanski kuhar koji je dosad radio u Hrvatskoj.
Chef Moto, veteran zagrebačke restoranske scene, dugo je godina proveo u Takenoku, a zatim u Baltazarovim azijskim ekstenzijama. U prvih nekoliko mjeseci chef Moto u Namiju nije stigao promijeniti ništa važno. Nami je i dalje funkcionirao kao rutinski japanski fusion restoran, sa zanimljivim vinima i bez većih gastronomskih ambicija. U utorak navečer, poslije finala Sommelierskog prvenstva Hrvatske, prošetali smo do Nomua kako bismo popili dobru buteljku i usput nešto pojeli.
Ostali smo gotovo zaprepašteni. Nami i dalje izgleda isto, ali definitivno nije riječ o istom restoranu: jelovnik je neusporedivo ambiciozniji, vinska lista bogatija i specifičnija, izbor čajeva uzoran, a hrana je napredovala jedno dvjesto posto. Prvo su nam donijeli sirove kamenice u umaku od kivija i yuzua i kamenice s robate u umaku od sakea i dashija, s čilijem i vijetnamskim origanom.
Sirove su kamenice bile odlične, a grilane fenomenalne. Zatim smo dobili juhu od dashija i temeljca od škampa s puno vongola i jullieneom mladog luka. Motova juha od vongola prepuna umamija, spada medu najukusnije i najdublje juhe na Kvarneru. Nigiri s masnom tunom i neobično karakternim brancinom impresionirali su kvalitetom ribe, ali i omjerom ribe i riže u korist ribe. Gunkani s lososovom ikrom bili su raskošni, kao i glazirani crni bakalar, dok su rolice sa soft shell rakovicom ugodno zaključile ovu zaista izvrsnu večeru.
U Ulici maršala Tita, glavnoj opatijskoj ulici, baš nikad nije bilo dobrih restorana nego tek prosječnih, loših ili groznih. Nami je prvi ozbiljan gastronomski restoran u novijoj povijesti opatijske glavne ulice, što smo doživjeli kao minijaturno božićno čudo. Nami, naravno, ima još puno prostora za napredak. Bilo bi dobro kad bi točio jedan growers šampanjac na čaše, kad bi koristio pravi, japanski wagyu, dok bi chef Moto morao paziti na temperaturu riže za nigiri. Ali zaista nikad nismo tako dobro jeli u opatijskoj glavnoj ulici kao u utorak u Namiju.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
