Nico’s u Cesarčevoj uz malo čišći bi koncept mogao postati sasvim dobar i uspješan bistro

Postoje, dakle, adrese koje su sasvim sigurno poželjne i prometne, ali restorani na tim poželjnim i prometnim adresama redovito propadaju. Tipičan primjer bila je Preradovićeva 2, gdje je u osam ili devet godina propalo barem pet restorana dok se ondje nije uselio indijski bistro Namaste (Namasteu je, pak, propao glavni restoran na Horvaćanskoj).

Drugi tipičan primjer jest Cesarčeva 6 u Ban Centru, par metara od Europskog trga i od Trga bana Jelačića. Ne može puno prometnije. Pa ipak, u šest ili sedam godina ondje je propalo nekoliko restorana, uključujući i jedan veoma dobar sushi bar, a zatim bistro Nico’s. Najnovija inkarnacija Nico’sa, koju je upravo otvorio renomirani sommelier Marko Rundek mogla bi, međutim, uspjeti.

U ponedjeljak navečer isprobali smo nekoliko jela s Nico’sova menija. Torchon od gusje jetre s ukiseljenom kruškom i tostiranim lješnjacima bio je prilično ukusan. Pohani goveđi rep fino je jelo iz udžbenika francuske bistronomije. Kamenice u tempuri nisu bile dobre zbog dva razloga.

Prvo, tempura nije bila dovoljno hrskava i nije imala one neravnomjerne hrapave grudice koje tempuru čine tempurom. Nico’sova tempura više je sličila na lijevano tijesto nego na tempuru. Drugo, cijeli je tanjur patio od viška masnoće, jer se tempura servira s lardom i majonezom. Lardo i majoneza u laganom predjelu ipak su malo previše. Sashimi od usoljenog brancina bio je zaista odličan, ali je postavio pitanje Nico’sova koncepta.

Što, dakle, na jednom te istom meniju, koji je bistronomski a ne autorski, rade sashimi, štrukle, jetrica u saftu, brudet, tempura i i ribeye iz suhog zrenja? Ova vrsta gastronomskog eklekticizma malo je pretjerana i zamućuje jasniju definiciju Nico’sa koji bi, koliko smo shvatili razgovarajući s gospodinom Rundekom, zapravo trebao biti klasični bistro francuskog stila.

U Nico’su, ne računajući tempuru, svakako znaju kuhati. Okusi su dobri i čisti, sastojci kvalitetni premda ne i sezonski, vinska lista očekivano bogata, s tim da na listu treba staviti bar jedan šampanjac jeftiniji od sto eura. Servis je neobično precizan i civiliziran. Nico’s Marka Rundeka mogao bi, uz jasniji, pročišćeniji koncept, postati prilično dobar i uspješan restoran.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.