Starinske istarske konobe znaju biti gastronomsko minsko polje. Knobe koje se nisu modernizirale i shvatile što gosti zaista očekuju i zašto su istarske konobe toliko popularne, obično više nisu vrijedne pažnje. One uglavnom loše ikuhaju, s lošim sastojcima, ne brinu o vinima i rade u grozomornim interijerima u koje se nije desetljećima.
Astarea u Brtonigli vrlo je starinska konoba koja, međutim, nije upala u tu zamku, iako bi u nekim segmentima morala biti barem dvostruko bolja da bi bila doista relevantna. Prvo bi morala početi držati bolja maslinova ulja, najvažniji istarski proizvod uz bijele tartufe. Usred Istre staviti jedno bezimeno maslinovo ulje na stol pa ponuditi drugo koje je navodno bolje ali nije, nema previše smisla. Astarea bi trebala i početi raditi svoj kruh ili nabaviti bolji. U Istri koliko znamo nema dovoljno dobrih zanatskih pekarnica koje bi opskrbljivale restorane, pa je nužno da rustikalne konobe poput Astaree same pripremaju kruh.
Astarea bi naravno trebala imati i pisanu vinsku kartu. Njeno odsustvo vlasnici očito smatraju dijelom tradicije istarskih konoba, po kojoj se o svemu što ćete jesti i piti usmeno dogovarate s vlasnikom. Pisana vinska karta, međutim, nije pitanje stila već osnovni element profesionalno vođenog restorana.
Ovdje naše zamjerke na Astareine zastarjele prakse prestaju. U par puta koliko smo bili u Astarei u zadnjih godinu dana, gotovo uvijek nas je ozbiljno impresionirao njen izbor uvijek svježih sastojaka. Prije godinu dana Astarea je imala gotovo perfektne svježe škampe, a i ovaj put za predjelo smo dobili velike sirove škampe kakvih bi se posramili mnogi restorani. Među predjelima se posebno istaknula hobotnica na salatu. Riječ je o notornom jelu starinskih restorana, ali u Astarei je salata od hobotnice posebno dobra. Sirove kozice i inćuni su briljirali, dok je bakalar bio tek prosječan. Bolje maslinovo i bolji kruh ova bi predjela pretvorili u genijalni iskaz ovog starinskom žanra.
Svježi kovač, koji je ujutro uplovio u kuhinju, bio je apsolutno fantastičan. Astarea je kovača pripremila ispod peke, s ogromnom količinom krumpira i pretvorila ga u jedno od boljih ribljih jela koje smo probali u zadnjih par mjeseci. Konobarica je školski filetirala kovača pred nama, što je samo po sebi gastronomska predstava. Kovač je bio precizno pečen, sočan i čvrst, pečenje pod pekom dalo mu je nevjerojatno karakteran okus. Ova snježno bijela riba bila je dovoljan razlog za vožnju do Brtonigle. Jednostavno, slasno i briljantno. Treba pohvaliti i ukusan krumpir koji je također bio odlično pečen. Uz ručak smo pili Xtrianu vinarije Veralda, tek nekoliko koraka udaljene od restorana. Astarea je autentična old school konoba koju se bez problema može preporučiti velikom broju ljudi. Za dodatnu gastronmsku vrijednost trebala bi poraditi na nekoliko sitnih, ali bitnih detalja.
Ulica Ronko 6, Brtonigla
HRANA 4 VINO 3 SERVIS 4 AMBIJENT +3
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.