Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Zadnji put kad smo bili u Dragi di Lovrani restoran je još imao Michelinovu zvjezdicu, a chef je bio mladi i talentirani Luka Goleš. Od tada se čini da je prošla čitava vječnost, a Draga je prošla kroz turbulentno razdoblje. Prvo je Goleš otišao s mjesta glavnog chefa. Zatim je restoran, u jednoj od uspješnijih PR operacija, odbio i vratio Michelinovu zvjezdicu pokušavajući uvjeriti svoje goste i javnost da visoka gastronomija nije vrijedna ulaganja i truda. Kažemo uspješnijih, jer su gotovo svi mediji pisali o tom potezu, a brojni komentatori su rekli da je odluka vlasnika izvrsna. Što govori o poražavajućoj poziciji fine dining restorana u Hrvatskoj.
Draga, kojoj je Michelinovu zvjezdicu donio chef Deni Srdoč, rekla je da se vraća na tvorničke postavke i postaje restoran otvoren za sve, bez dress codea, s jednostavnim kuhanjem i prijateljskim pristupom. Prostor je preuređen i sada je ugodniji. Je li Draga di Lovrana uspjela u samodegradaciji iz fine dininga u restoran srednje klase? Odgovor je donekle kompliciran, ali predvidljiv.
Draga je uspjela vratiti određeni broj gostiju. Ti gosti su i dalje su i dalje hiper sređeni i dobrostojeći, što se može vidjeti po voznom parku ispred hotela i restorana. Restoran, međutim, nije cjenovno pristupačan koliko smo mislili da će biti nakon vraćanja zvjezdice. U redu, koriste vrlo dobre sastojke poput kvarnerskog škampa i crne slavonske svinje, ali u jelovniku gotovo da i nema jela jeftinijeg 20 eura. Draga di Lovrana nudi i degustacijski jelovnik od 90 eura za pet slijedova. Nismo sigurni da smo vidjeli degustacijske jelovnike u jednostavnim konobama i pristupačnim restoranima.
Dosljednost novog Draginog koncepta je, dakle, upitna. S jedne strane se ide na masovnost, a s druge se pokušava ponovno uvesti nešto što već dokazano nije uspijevalo. Hrana, s druge strane, ima dobrih i loših elemenata. Već smo spomenuli da su sastojci vrlo dobri. Kad smo naručili rižoto za dvoje s kvarnerskim škampima za 52 eura, upozorili su nas da ćemo ga čekati minimalno dvadesetak do 25 minuta. Upravo to želite čuti svaki put kad naručite rižoto. Za 52 eura očekivali smo veliku porciju od koje ćemo se toliko najesti da više ništa nećemo dalje htjeti naručiti. Dobili smo, međutim, light predjelo od čini nam se pola porcije po osobi. Sam rižoto je bio vrlo dobar. Škampi su bili srednje veličine, ukusni i slatki, u rižotu se osjetio pravi temeljac od škampa, a tekstura pravilno pogođena. Jedino što mu je nedostajalo za više ocjene jest kraća termička obrada. Riža je bila blago raskuhana.
Nakon light predjela naručili smo pljukance s telećim raguom i svinjske obraze. Teleći ragu je bio neusporedivo bolje jelo iako nije bez konceptualnih mana. Pljukanci nisu najsretniji odabir za ragu, jer se ragu slijevao s njih. Cijelo jelo su izvukli lijepo al dente kuhana pašta i dobar okus telećeg ragua. Svinjski obrazi su pak bili amaterski. Obrazi crne slavonske svinje, termički obrađeni u sous videu, ostali su suhi, a jelo je bilo premasno. Frika od krumpira je bila mrvicu prepečena i prelivena mesom s umakom pa je postala gnjecava.
Umak na bazi nekakvog sofrita je ostao nekuhan, osjetili neugodnu teksturu luka i mrkve pod zubima bez ikakve kremoznosti. Hrana ne opravdava visoke cijene u Dragi di Lovrana, barem ne u cijelosti. Draga se može izvući na lijepi pogled, sjajan ambijent i ugodan servis. Ali, kad je hrana u pitanju na njoj se mora još puno raditi za povratak stare reputacije jednog od boljih kvarnerskih restorana. Iako smo popili samo jednu čašu vina, račun za dvoje je bio 120 eura. Prosječno bi dakle bilo 30 eura po jelu po osobi. Puno previše za dobiveno. Vinska lista je solidna i svatko može pronaći nešto za sebe, ali restoran mora naznačiti koja vina su na čašu i koja je njihova cijena.
Cesta za Lovransku Dragu 1, Lovran
HRANA +3 VINO +3 SERVIS -4 AMBIJENT +4
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
