Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Od prvog izdanja ZGrappa festivala pratimo evidentan rast ne samo u broju izlagača, izloženih pića i posjetitelja već prije svega rast njezina profila. ZGrappa nema nekontroliranu želju za rastom niti služi samo kao podloga za financijski projekt. ZGrappa je, baš obratno, fokusirana na rakije i destilate, na svoj esencijalni sadržaj.
Ustrajnost u toj ideji, čak i žrtvovanje nekih prividno atraktivnih pratećih sadržaja da bi se održao fokus, zasigurno je najveći uspjeh ZGrappe, njezinog osnivača Marina Levaja i njegova tima. Taj trud treba poštovati.
Ovogodišnja, treća po redu ZGrappa održala se u dvorani Stil Eventa na Zagrebačkom velesajmu i to je do sada najbolji izbor prostora jer prostor niuje prevelik a dovoljno je prostran za današnji opseg festivala. Istina, koji kvadrat više ne bi škodio, ali idealnog prostora nema. To zna svatko tko se ikada okušao u organizaciji evenata. ZGrappa je, uostalom, u dva dana bez problema prihvatila više od tri tisuće posjetitelja. Što je za festival ovakvog karaktera sjajan rezultat.
Prednost tog prostora je i što se mogao ograničiti broj izlagača. Koliko god to zvučalo nelogično, jer svatko želi što veći broj, efekt ograničenog broja je maksimalna fokusiranost posjetitelja. Apsolutno je neizvedivo u dva poslijepodneva obići gomilu štandova. Kod većih evenata to je nemoguća misija. Na kraju u pravilu ne obiđete upravo one koje ste htjeli ili trebali.
Kod ZGrappe je doista bilo moguće obići sve izlagače, napraviti i dva kruga pa procijeniti što kušati, na što se vratiti ili obratiti pažnju. Ovogodišnji rekordni broj od 80 destilerija i nekoliko stotina uzoraka je otprilike maksimum koliko posjetitelj uopće može sagledati a da se ne pogubi u roku od pola sata.
Dobrom se odlukom pokazao i odabir zemlje partnera. Ove godine to je bila Italija, s vrlo ozbiljnom prezentacijom autohtonih destilata koje hrvatska publika do sada nije imala priliku upoznati. Dodanu vrijednost dalo je sudjelovanje talijanskog veleposlanika u Hrvatskoj Paola Trichila, koji je s Marinom Levajem i otvorio festival.
Levaj i ZGrappa vrlo su brzo shvatili da je hrvatska scena raznovrsna i da osim rakija koje su, dakako, na prvom mjestu festivala, otvaranje svjetskim destilatima ne narušava koncept festivala. Dapače, dobili smo slojevitost koja igra u zajedničku korist. To je jedna od odluka na kojoj bi se mogli učiti i neki drugi festivali.
Publika ZGrappe, naime, od prvog je izdanja pokazala da zna što traži, jako ozbiljno pristupa kušanju i nadasve je sve educiranija. Možda i najvažnije, riječ je o publici koja nema predrasuda, a ima visoku razinu barske kulture. Uz sva ta jaka pića i ne baš male količine koje su se kušale, većina publike je koristila pljuvačnice, tražila vrlo male uzorke na kušanje i živo raspravljala s izlagačima. Održati takvu razinu birane publike bit će za ZGrappu ozbiljan izazov u budućnosti, ali mora ostati imperativ.
Naglasimo još jednom, ZGrappa je fokusirana na destilate. Ili točnije na komunikaciju i interakciju između proizvođača i publike. To je esencija ovakvih evenata, odnosno morala bi biti. ZGrappa može služiti kao primjer dobrom dijelu drugih festivala kako bi to trebalo izgledati.
Postalo je jasno i da je hrvatska publika gladna znanja i edukacija. Čitav niz zanimljivih radionica i masterclassova bio je pun publike. Nećemo niti jednu izdvajati, namjerno, jer doista su sve bile na izuzetnoj razini. Rekli bismo i najbolje odabrane teme do sada.
I ako jedinu stvar možemo ipak prigovoriti prostoru, to je uvijek prisutna buka iz centralne dvorane. No, dobar dio prisutnih na radionicama se na to uopće nije obazirao, što također govori o kvaliteti publike na ZGrappi.
Posebno je važno istaknuti da je ZGrappa je razumno postupila kada je “zatvorila vrata”‘ ” ocjenjivanjima destilata i podjelama nagrada. Prve godine je dodjela nagrada Cro Spirit ocjenjivanja gotovo otela fokus i značaj festivalu. To je greška koju dio festivala još radi i vrijeme je da se s time prestane. ZGrappa je očiti primjer koliko je važno odmaknuti sve što odvlači pažnju od interakcije publike i izlagača. Dakako, i dalje je ostalo tradicionalno glasovanje publike za najbolje proizvode, ali to je nešto sasvim drugo. Ako ništa, odličan je feedback o težnjama tržišta i strukturi posjetitelja. Ove godine još i više, jer je pobjedu u kategoriji rakija odnijela Kajsija Barrique beogradske destilerije Zaplet. Dakle ne uobičajene odležane šljivovice nego marelica. To dodatno ide u prilog educirane publike koja glas ne daje po inerciji, nego svjesnom i argumentiranom odlukom.
Dakako, još se puno toga može poboljšati, čitav je niz (čak i početničkih) pogrešaka, ali sasvim je evidentno da ekipa ZGrappe na čelu s Marinom Levajem svake godine ide nekoliko koraka naprijed i vrlo uspješno rješava većinu onoga što u uočili kao manjkavost prethodne godine. Takav stav donosi povjerenje.
ZGrappi u svakom slučaju želimo još niz uspješnih godina, uz zalog da ni po koju cijenu ne odustanu od fokusa i odanosti osnovnoj ideji festivala. Usudili bismo se reći i da se barem koju godinu pokušaju suzdržati od značajnog širenja. Koliko god to bilo i privlačno i ekonomski isplativo, ovo kako sada rade i ovom volumenu je nemjerljiv doprinos razvoju scene jakih pića u Hrvatskoj.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
