
Magnolia u Kaptol Centru jedna je od sasvim rijetkih zagrebačkih slastičarnica s gastronomskim ambicijama. To je vidljivo u izboru osnovnih sastojaka, pa Magnolia za razliku od većeg dijela konkurencije, ne koristi biljno vrhnje i margarin, nego pravo slatko vrhnje i maslac. Magnolijini recepti odlaze dalje od uobičajene zagrebačke slastičarske rutine, za što je zaslužan Tin Lesić, financijaš koji se u Parizu prekvalificirao u pastry chefa.
Naposljetku, Magnolia poštuje sezone pa ondje upravo traju Dani kestena. Tin Lesić je za Dane kestena priredio četiri deserta: Choux au craquelin (hrskave princes krafne) s kremom od kestena, baskijski cheesecake s kestenima, tortu od kestena i kesten pire.
Jučer popodne probali smo kesten pire, jer kesten pire smatramo mjerilom uspješnosti svake slastičarne u obradi kestena. Magnolijin kesten pire, koji košta četiri i pol eura, prilično je privlačan, sočan, natopljen zdravom količinom ruma. Ne postoji ništa gore od suhog, mrvičastog kesten pirea.
Magnolijin kesten pire nije presladak, fino uravnotežuje distinktivni okus kestena s aromama ruma i kremastošću šlaga. Tekstura nije savršena jer kesteni nisu izvučeni u rezance (“crviće“) na što nas je desetljećima navikavala stara postava Orijenta, ali je ipak mnogo bolji nego u golemoj većini zagrebačkih slastičarnica, i jeftinijih i skupih, gdje tekstura kesten pirea podsjeća na mješavinu pijeska i pirea od graha. Uz Magnolijin kesten pire pili smo 12-godišnji Johnnie Walker. Šteta je što Magnolia još nije uvela listu desertnih vina. Njeni su kolači dovoljno elaborirani i kompleksni da traže vinsku pratnju.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.