Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Hrana je vječni adut u horror filmovima i nije teško zaključiti zašto. Hrana je jedan od najmoćnijih vizualnih i simboličnih motiva a naš odnos s njom nudi nepregledan niz metafora i psiholoških tema. Lista sjajnih scena s hranom u filmovima svih žanrova je duga, a za Halloween smo izdvojili scene koje imaju poseban značaj, ne samo kao horror scene ili zato što su vizualno efektne, već zbog dubljih poruka koje nose, a koje su ponekad toliko snažne da je ugodnije gledati horror na ekranu nego razmišljati o njima.
Otvaramo dostojno s Davidom Lynchom i Eraserheadom. Legendarna scena s rezanjem pečenog pilića. Erasehead je eksperimentalni biser, nadrealistična i inteligentna Lynchova ludost sa zanimljivim zvukom i još zanimljivijim temama i metaforama. Kad glavni lik Henry Spencer dođe na bizarnu večeru kod roditelja svoje djevojke Mary X, otac mu ponudi da izreže neprirodno malo “man-made” pile (čitaj GMO). Kad Henry počne rezati pile se počne čudno micati, a sve što se kasnije dogodi u blagovaonici je fenomenalno. Svašta se godinama učitavalo u ovu scenu, od toga da ona predskazuje rođenje Henryjeva i Maryna nakaznog djeteta do straha od ženske seksualnosti, straha od moderniteta i tako dalje.
Scena s koktelom od škampa postala je legendarna u nemaloj konkurenciji bizarnosti i duhovitosti u Beetlejuiceu. Od uštogljenih gostiju koji počnu razuzdano plesati jer ih opsjedne Harry Belafonte s Banana Boatom, do repova škampa u čašama koji se u klasičnom jump-scare momentu pretvore u monstruozne ruke, ovo je jedan od apsurdnijih momenata u komercijalnim hitovima 80-tih koji su obilovali apsudnim scenama.
Mračna, moralistička detektivska istraga s Bradom Pittom, Morganom Freemanom, Gwyneth Paltrow, Kevinom Spaceyem i prosvjetljujućim krajem, nije toliko strašna zbog svih grozota koje u njoj možemo vidjeti. Strašna je jer prikazuje duboku promjenu u ljudima i društvu, koja u vrijeme premijere filma možda nije bila toliko očigledna ali sada živimo njene pune posljedice. Ključ potrage za masovnim ubojicom u Seven je sedam katoličkih smrtnih grijeha, među njima i neumjernost u jelu i piću. Poprište zločina inspiriranog ovim grijehom uvjerljivo je najodvratnija scena u filmu Seven, i mnogo šire.
Twin Peaks je obilježio devedesete. Obilježio je povijest televizije, obilježio je filmsku estetiku, obilježio je kanone ženske ljepote, glazbene top ljestvice, generacijski senzibilitet. Kao i stotine drugih scena u Twin Peaksu, scena s kukuruzom poznata kao garmonbozia pokušava nam direktno kanalizirati patnju koju stvara zlo. Garmonbozia se pojavljuje u nekoliko epizoda, a kukuruz utjelovljuje bol kojom se hrani nadnaravno, a time i nepobjedivo zlo predstavljeno briljantnim likom Boba. Najpoznatija je scena Bob, I want all my garmonbozia iz Fire Walk With me.
Trokut tuge u kojem glavnu ulogu igra hrvatski glumac Zlatko Burić, toliko nemilosrdno satire današnje koncepte uspjeha, društvenog statusa i međuljudskih odnosa da je na momente, dosta njih, groteskna. A scena u kojoj bogati putnici, kapetanovi gosti, na kruzeru usred oluje jedu pokvarenu hranu i počinju eksplodirati u svojim izlučevinama jedan je od svjetlijih primjera redateljeva pristupa.
Gotovo svaka scena u Substanceu je fizički odvratna, ali za to nije kriva redateljica Coralie Fergeat već neporeciva odvratnost današnje kolektivne opsesije fizičkim, mladošću, ljepotom i svom silom patoloških prečica kojima pokušavamo dostići taj patvoreni ideal koristeći ga istodobno kao sredstvo moći. Zanimljivo je, međutim, da sve moguće fizičke metamorfoze Demi Moore, pa ni scena u kojoj se mlada Demi rađa kroz leđa stare na pločicama WC-a, ne izazivaju gađenje koliko izaziva jednostavna, virtuozno snimljena scena u kojoj Dennis Quaid, vulgarni, seksistički, moćni direktor televizije, ždere kozice objašnjavajući Demi Moore da je s 50 prestara da bi postojala i da sve treba obnovu, a obnovom upravljaju on i takvi kao što je on, vladari prirode i društva. Ako volite kozice, razmislite prije nego što ovo pogledate.
Najtraženiji sladoled na tržištu zapravo je parazitski entitet koji ljude pretvara u zombije. Može li bolje? The Stuff je novi hit američke industrije sladoleda, prodaje se kao lud ali zapravo je riječ o nepoznatoj bijeloj kremastoj tvari koja izvire iz zemlje i samo se pakira. Ova prilično doslovna kritika konzumerizma 80-tih dala je nekoliko antologijskih scena, na čelu s onom u kojoj Chocolate Charlie, nekad uspješni proizvođač slatkiša kojega je The Stuff uništio na tržištu, eksplodira kad nadirući parazitski sladoled kroz njega odluči preplaviti lokalni TV studio čiji ga novinari istražuju.
Gotovo pola stoljeća nakon što je snimljena, chestbuster scena iz Aliena nema konkurencije. Danas imamo neusporedivo bolje specijalne efekte i puno više kriterije horrora, ali sve u ovoj sceni je kao legendarni gitarski rif. Ona ne slabi s vremenom, postaje bolja i strašnija. Članovi posade svemirskog broda Nostromo na povratku na Zemlju okupljaju se na zadnjoj mirnoj večeri prije nego sve ode kvragu. Bilo je to divno doba kad se u filmovima normalno pušilo na svemirskim brodovima, pa i na ovoj večeri. Usred večere jednom članu posade, Kaneu, pozli, ostali ga polegnu na stol da mu pruže prvu pomoć, a ostalo je povijest filma.
Ovdje ne govorimo o jednoj sceni nego o cijelom filmu, horroru inspiriranom današnjom scenom elitnih restorana i društvenim apsurdima koje ona utjelovljuje. The Menu je najbolji film dosad snimljen o restoranskoj industriji. Od pretencioznog restorana na nedostupnoj lokaciji s nedostupnim rezervacijama, preko sektaške kuharske brigade koja se odriče slobodne volje, do narcisoidnog, psihopatskog chefa i cijele galerije gostiju, kritičara, snobova i nepodnošljivih foodieja…sve što u ovom filmu izgleda pretjerano, nadrealno i groteskno zaista možete doživjeti u stvarnosti ako dovoljno dugo trošite dovoljno novca u restoranima s tri Michelinove zvjezdice i ljestvice World’s 50 Best Restaurants. Za svakoga tko se iole razumije u restorane, The Menu je briljantna, zabavna satira, jer srećom u vrhunskim restoranima nitko nikoga ne ubija. Upravo suprotno, kuhari, konobari i sommelieri ubijaju se da biste se kao njihov gost osjećali savršeno.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
