Kult plave kamenice - logotip
Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Divider Text

VREMEPOLOV U OZALJSKOJ 68 Purgerova pizza nadživjela je Tita, Papu Wojtylu, Tuđmana, walkman, MTV i Trumpovo primirje u Gazi

purger-stare-pizzerie

Bila je to posljednja godina kada je drug Tito bio još relativno dobrog zdravlja, a ni relativna politička stabilnost u državi nije previše patila uslijed pritiska gospodarske krize, inflacije i vanjskog duga. Crnu Goru pogodio je snažan potres koji se snažno osjetio i u Dubrovniku, Hajduk je osvojio Kup maršala, a Zagreb se počeo širiti prema zapadu i jugu. Gradile su se nove četvrti poput Dugava, Sigečice, Zapruđa i dijelova Trešnjevke.


Tramvajska mreža se širila i modernizirala, a novi neboderi i poslovne zgrade nicali su oko Savske i Avenije Vukovarska (tada Proleterskih brigada).
Grad je, da spomenem i to, imao oko 700.000 stanovnika. Popularne su bile emisije poput Nedjeljno popodne, TV kalendar, te humoristične serije Gruntovčani i Prosjaci i sinovi, a Radio Zagreb bio je glavni informativni i glazbeni kanal.

U svijetu se odvijala Iranska revolucija. Srušen je šah Reza Pahlavi, a Ajatolah Homeini preuzeo je vlast čime je započela Islamska Republika Irana.
Margaret Thatcher, kasnije poznata i kao Čelična lady, postaje prva žena premijerka Ujedinjenog Kraljevstva.
Pape Ivan Pavao II. te godine održava povijesni posjet Poljskoj, što je imalo ogroman utjecaj na kasnije pokrete u istočnoj Europi, a u Nikaragvi je srušen diktator Somoza.

Sony lansira Walkman!

Time započinje revolucija u osobnom slušanju glazbe, a disco era doživljava svoj vrhunac s Bee Geesima, Donnom Summer i Glorijom Gaynor (“I Will Survive”). Pink Floyd izdaje album The Wall, a AC/DC – pazite molim vas ovo remek djelo – Highway to Hell.

Filmovi koji obaraju rekorde gledanosti, ali i bespovratno mijenjaju kinematografiju te godine su: “Apocalypse Now”, “Alien”, “Rocky II” i “Kramer vs. Kramer”.

Te 1979. godine na Trešnjevci se otvara jedna mala, ali itekako simpatična pizzerija naziva Purger. U usporedbi sa svime gore navedenim, to je bio jedan relativno beznačajan događaj, interesantan samo tadašnjim klincima koji bi nakon svirki poželjeli za neke male novce pojesti veliku pizzu i popiti pivo, ali činjenica da ta pizzerija i nakon više od 45 godina i dalje tamo postoji te svakodnevno peče velike količine pizza, taj događaj u nekoj osobnoj povijesti naše zagrebačke mikrolokacije čini i više nego značajnim.

Čini ga – nema bolje riječi za to nego – povijesnim!

Svijet se naime u proteklih 45+ godina itekako promijenio, teško ga je više i prepoznati, a pizza u Purgeru ostala je ista!

Je li dobra? Ako se tako dugo održala trebala bi biti, zar ne?

Pa, ako preferirate pizze s pršutom iz San Daniele ili tijesto fermentirano 48 sati – ovo mjesto nije za vas. Ovdje se ne juri za trendom, već čuva tradicija, a to je nešto što se ne može rangirati, niti usporediti ni s čim drugim… Treba je samo povremeno ponovno kušati i baš kao što je to bio slučaj kod Prousta s onim nježnim francuskim kolačićem Madeleine, ponovno oživjeti najljepša sjećanja iz djetinjstva ili mladosti.Iz svega onoga što je uslijedilo nakon te ‘79. godine… A, što je to točno, svakome će pizza iz Purgera dati njegov osobni, sasvim jedinstveni odgovor kojega do tog zalogaja možda niste bili ni svjesni.

——-

Elem, kada dođete na Ozaljsku i uđete u pizzeriju na kućnom broju 68, učini će vam se da ste zalutali u kasne osamdesete. Tamo se naime nalazi jedna vremenska kapsula naziva “Purger”, a u kojoj su klasične drvene klupe, zidovi s crtežima starog Zagreba, font natpisa na staklu koji se nije promijenio od Gutenbergova izuma te pristojan broj klasičnih pizza: Vesuvio, Funghi, Calzone, Hawaii s ananasom, Quattro Stagioni, Slavonska sa špekom i kulenom, Quatro Formaggi i još neke druge svima dobro poznate.

Tu je i jedna, pretpostavljam, mala inovacija – veganska pizza. (U osamdesetim godinama se vjerojatno nitko nije deklarirao kao vegan, pa zato pretpostavljam da ni pizzerije nisu držale vegansku pizzu).

Tijesto je “old-skul”, nije pretjerano hrskavo, a nije ni “fabricirano” po najnovijoj napoletanskoj modi. Ono što jeste, to je sočno. I, nažalost, ništa više, ali baš kao sve na ovoj nostalgičnoj adresi služi svojoj svrsi.

Čak i ribana šunka na njihovoj pizzi. Nije pretjerano dobro, ali bože moj… Tako je to bilo! (Nitko ne tvrdi ni da je tada bilo dobro…)

Osim dvadesetak vrsti pizza u ponudi imaju još i četiri vrste lazanja koje se pripremaju kao nekoć, a što na prvu odaje malo drugačiji dojam od onoga kako smo navikli vidjeti lazanje, ali po okusu uopće nije loše. Prigovoriti bi se moglo samo tome da ne primaju kartice već isključivo gotovinu te da nemaju dostavu jer, kako kažu, prioritet daju gostima koji uđu i sjednu nad „aplikacijama za naručivanje“.
Obje te stvari se, međutim, mogu podvesti pod to da njeguju tu starinsku šprehu, a što je nekada, na ovako rijetkim mjestima pogotovo, čak i fora.

Cijene pizza doduše nisu ostale u nekadašnjim vremenima, a što nipošto nije fora, pa su male oko 8.5 eura dok su velike 10 eura i iznad, ali ono što u Purgeru plaćate ionako nije samo hrana već i taj jedinstveno doživljaj. U cijenu je naime uključeno i to putovanje kroz sjećanje…

 Osoblje je, da spomenem i to, iznimno ljubazno i prijateljski nastrojeno, a izbor piva čak i respektabilan.

Ako će neki klinac nakon svirke ili ne znam čime se već današnji klinci bave, nakon maratonskog igranja video igrica, svratiti u pizzeriju Purger – u potpunosti ne opterećen ovom povijesnom pričom već samo poput toliko zagrebačkih generacija prije njega željan jednostavne i ne pretjerano skupe pizze i mrzlog piva – nipošto neće pogriješiti. Bit će, sasvim sigurno, veoma zadovoljan! A to je, evo, najbolji pokazatelj da Purger može opstati i narednih 45+ godina…

Što će sa svijetom biti u tom razdoblju nitko vam sa sigurnošću ne može reći.

Ovu 2025. godinu, sigurno ste primijetili, obilježavaju dva velika rata, onaj u Ukrajini i ponovno kršenje dogovorenog primirja u Pojasu Gaze, a čovjek koji je na čelu najmoćnije države na svijetu te koji bi po tome ipak nekako trebao moći zaustaviti ovu drugu dvojicu zločinaca, totalni je idiot.

Ni glazba i filmovi, uzgred kazano, nisu tako dobri kao što su nekoć bili, a ne polažem ni preveliku vjeru u napredak tehnologija i umjetnu inteligenciju. 


Za svijet me stoga ne pitajte, ne mogu garantirati, ali pizzerije Purger će, nadam se, uvijek biti!

I nikada se neće promijeniti…

Plava
Sve sto stvarno trebate znati o gastronomiji
Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.