ANATOMIJA USPJEHA Evo zašto je Wirtshaus danas morao odbiti više od 40 rezervacija i zašto su gosti sjedili na obje terase, premda je u Gračanskoj bilo hladno

19.10.2025.
| Kult Plave Kamenice

U nedjelju smo došli u Wirtshaus oko jedan. Dobili smo najgori stol, odmah kraj ulaznih vrata. Budući da je u nedjelju u Wirtshausu bilo jednako prometno kao na aerodromima pred Božić, vrata su se stalno otvarala i zatvarala. Iako smo nazvali dan ranije, nismo mogli dobiti bolji stol jer je Wirtshaus tijekom vikenda naprosto prepun. Ove su nedjelje morali odbiti više od 40 molbi za rezervacije.

Wirtshaus danas spada među šest ili sedam najpopularnijih restorana u Zagrebu, uz Tač, Capraccio, Botu Šare, Vukušića, Zelendvor i Tekku. U čemu je tajna uspjeha jedinog zagrebačkog austrijskog restorana?

1. U samoj činjenici da se radi o austrijskom restoranu. Svi Zagrepčani, svih generacija, odrasli su na austrijskoj hrani, dakle na bečkom, na gulašima i na kuhanoj govedini s goveđom juhom, ali se, nije nam jasno zašto, ni jedan zagrebački restoranski poduzetnik nije sjetio otvoriti austrijski restoran. Wirtshaus je ispunio tu očiglednu golemu prazninu.

2. Hrana u Wirtshausu zaista jest veoma dobra. Ne spektakularna, ali vrlo dobra. Bečki odrezak, teleći gulaš i gračanska pastrva mogu biti izvrsni.

3. Hrana u Wirtshausu predstavlja jako dobru vrijednost za novac: glavna jela dolaze u ogromnim porcijama, uz korektne cijene, pa tako dvostruki bečki i dalje košta manje od dvadeset eura, a pastrva s velikom krumpirovom salatom manje od 17 eura. Kad te cijene prevedemo u kune, one ne zvuče uznemirujuće. Juhe koštaju oko pet eura.

4. Atmosfera u Wirtshausu topla je, prijateljska, neobavezna i zabavna, za što je najzaslužniji vlasnik, jedan od najšarmantnijih ljudi u zagrebačkom ugostiteljstvu.

5. Wirtshaus okuplja jednako pristojne, normalne, dobro odgojene ljude kao, recimo, bistroi u Martićevoj. U Wirtshaus ne dolaze kriminalci, egzibicionisti Ni huligani.

6. Deserti su neodoljivi: Wirtshaus se, pametno i ispravno, ne bavi visokim slastičarstvom, nego gostima nudi niz bečko-zagrebačkih klasika: kajzeršmarn, štrudl od jabuka sa šlagom, jabuke u šlafroku… Danas smo probali zamalo odličnu tortu od maka, koja bi, međutim, profitirala da je imala čokoladnu a ne šećernu glazuru.

7. Vinska karta značajno je napredovala. Prva Wirtshausova vinska lista bila je nesigurna i prekratka. Sad se širi u boljem smjeru; uz barem petnaestak reprezentativnih austrijskih vina, tu je i ponešto korektnih hrvatskih vina, kao i šampanjci. Ako možete potrošiti malo više, toplo preporučujemo genijalna Kracherova slatka vina.

Vlasnici Wirtshausa, baš kao i vlasnici Tača, doslovno su neprekidno u svom restoranu, što je prvi preduvjet za uspjeh u obiteljskom ugostiteljstvu. Wirtshaus je uspio oživjeti Gračansku cestu, prije tridesetak godina najvažniju zagrebačku restoransku destinaciju, koja se, nažalost, u ovom stoljeću doimala nepovratno mrtvom. Wirtshaus je, zasluženo, najveća restoranska atrakcija u podsljemenskoj zoni.

PODIJELI