Njemačka je srušila turski pokušaj zaštite kebaba u EU. ‘Döner kebab je sada njemačko jelo, ne trebaju nam smjernice iz Ankare’

29.09.2025.
| Kult Plave Kamenice

S obzirom na to što se sve u Hrvatskoj i u ostatku Europske unije prodaje pod kebab, i koliko se kebaba prodaje, namjera turske da ga zaštiti i nametne pravila o njegovoj propisnoj pripremi u EU, bila bi značajan doprinos europskoj sceni ulične hrane.

Turska je u Europskoj uniji pokušala izboriti da döner kebab dobije iznaku zajamčeno tradicionalnog specijaliteta i da se kebabdžinicama nametnu propisi o pripremi pravog turskog kebaba. Najvažnije, propisali bi se sastojci za kebab, pa se kebabom ne bi mogle zvati grozote od pašteta koje se najčešće prodaju na ulicama. Turska je odustala od zaštite kebaba, pod pritiskom gotovo svih članica Europske unije. Najžešće protivljenje dolazilo je iz Njemačke, gdje je industrija kebaba najjača i gdje je klasični döner s godinama postao nešto sasvim drukčije od turskog.

Turska tvrdi da je döner i dalje tursko nacionalno jelo koje su turski imigranti proširili Europom, ali njemački političari u Bruxellesu argumentirali su da je današnja verzija kebaba praktički dio njemačke kuhinje. Tradicionalni način pečenja mesa na vertikalnom ražnju datira iz 16. stoljeća, prema Turskoj međunarodnoj federaciji dönera (Udofed), a naziv döner povezan je s tom tehnikom pripreme. Da su Turci uspjeli, kebab bi se u cijeloj EU morao pripremati od mesa krava starijih od 16 mjeseci, janjetine stare najmanje šest mjeseci ili pilećih bataka i fileta, teletina i pureće meso bili bi zabranjeni, meso bi se moralo rezati na debljinu od 3-5 milimetra, a regulirale bi se i vrste noža i recepture za marinade za kebab.

U Njemačkoj se, pak, kebab često radi s narezanom teletinom koja se stavlja u tanki kruh i dodaju joj se crveni kupus, kiseli krastavci, crveni luk i umaci, što nema puno veze s turskim kebabom. Njemačke kebabdžinice u institucijama Europske unije podržala je vlada u Berlinu, točnije njemačko ministarstvo poljoprivrede i prehrane. Bivši njemački ministar poljoprivrede i prehrane Cem Özdemir, iskusni političar turskog podrijetla, tvrdio je da svatko ima pravo sam odlučiti kako će jesti kebab i da Nijemcima po tom pitanju “ne trebaju smjernice iz Ankare.”

“Döner pripada Njemačkoj,” inzistirao je ministar Özdemir. Nijemci smatraju da si ne mogu dopustiti da Turska određuje uvjete njihovoj industriji kebaba. U Njemačkoj živi više od 1,5 milijuna turskih državljana i još toliko građana turskog porijekla. Prema Udruženju turskih proizvođača dönera u Europi (ATDID), u toj industriji radi oko 60.000 ljudi koji dnevno proizvedu oko 400 tona kebaba. Godišnje se u EU proda oko 3,5 milijardi eura kebaba, od čega 2,4 milijarde samo u Njemačkoj. Pregovori o kompromisnom rješenju nisu uspjeli, pa je Turska 23. rujna povukal zahtjev.

PODIJELI