Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Sea Palace jedan je od najneobičnijih restorana u kojima smo dosad jeli. Ova ogromna, egzotična, orijentalna palača koja pluta ispred hotela Hilton Doubletree i Muzeja znanosti dizajniranog poput podmornice, na prvi se pogled može doimati kao tipična turistička zamka. No, Michelinov Vodič za Amsterdam tvrdi da je Sea Palace, koji je 1984. godine osnovala grupa restoratera iz Amsterdama i Hong Konga, zapravo hram autentične kantonske i sečuanske kuhinje, u ugođaju koji je toliko originalno kineski luksuzan da su i velike vaze u zaključanim vitrinama skupocjeni originali iz razdoblja dinastije Ming.
Sea Palace, gdje smo u petak popodne vidjeli podjednak broj kineskih i zapadnih gostiju, u svakom je slučaju mjesto prepuno kontrasta. S jedne strane, restoran je futuristički: prostorom kruže bijeli roboti koji donose hranu iz kuhinje. Zdjele i tanjure zatim preuzimaju konobari koji ih poslužuju gostima. Konobari, osim jedne starije gospođe, ne znaju ni riječ engleskog. Naručivanje hrane i pića potpuno je digitalizirano. Skenirate meni i mobitelom naručujete vino, povrće, čaj, predjela, glavna jela… Aplikacija vam javlja je li narudžba uspješno zaprimljena. Pića dolaze odmah, a na hranu se može dulje čekati, što znači da sustav samonaručivanja zasad nije osobito efikasan.
Nasuprot digitalno-robotskom servisu stoji vrlo starinski, uistinu autentični jelovnik. Znamo ponešto o kineskim kuhinjama, osobito kantonskoj i sečuanskoj. Svjedobno smo proveli par tjedana u Hong Kongu, putovali smo drugim dijelovima Azije gdje se osjete jaki kineski gastronomski utjecaji, a u londonskom Chinatownu povremeno jedemo dulje od trideset godina. Sečuanski Ba Shan bio nam je apsolutni favorit.
Budući da, dakle, znamo ponešto o kantonskoj i sečuanskoj gastronomiji, nije nas začudilo što smo među četrdesetak dim suma u Sea Palaceu naišli na barem desetak punjenih svim mogućim iznutricama: Kinezi su izmislili zero waste i petu četvrtinu stoljećima prije nego što je kulinarski Zapad uopće iskovao te termine. Na dim sum meniju osobito su se isticale pirjane kokošje pandže koje smo odmah naručili i koje imaju dosta neugodnu teksturu dok se ne naviknete, ali su veoma ukusne.
Za predjelo smo još uzeli lo mai gai, sarmu od lotosova cvijeta punjenu ljepljivom rižom, gljivama i kineskim kobasicama, kao i konvencionalne knedle s kozicama i mljevenom svinjetinom. Sva su jela vrlo blago začinjena zato što je kantonska kuhinja, za razliku od sečuanske, delikatna i diskretna. Osim toga, u Sea Palaceu ne koriste MSG, pa njihova hrana nema mnogo veze s hranom u hrvatskim, austrijskim ili njemačkim kineskim restoranima.
Za glavno jelo naručili smo brancina na pari, koji je bio genijalan i podsjetio nas je na našeg prvog kantonskog brancina na pari kojeg smo probali u jednom restoranu visoke kuhinje u jugoistočnoj Aziji 1998. godine. Sea Palaceov veliki brancin eterično je aromatičan, pun je lemongrassa, svježeg korijandera i đumbira, i okupan u umaku od soje, sezamova ulja i vina od šljiva. Riječ je o jednom od najboljih jela koje smo probali ovih dana u Amsterdamu, a pojeli smo priličan broj Michelinovih zvjezdica. Sea Palace ima Bib Gourmand.
Vrlo dobar, obilan i poučan ručak u plutajućoj Morskoj palači, s dvije boce vina i litrom oolonga, platili smo 228 eura, što je jeftino za amsterdamske kriterije, a nije skupo ni za zagrebačke. A onda smo po sunčanom, neobično toplom vremenu koje je natjeralo mnoge Amsterdamke i Amsterdamce da se obuku kao za plažu, prošetali do Bara Twenty Seven u strogom centru grada. Twenty Seven je otmjeno e, pomalo ekscentrično mjesto s genijalnim koktelima, o kojem ćemo pisati u idućem nastavku amsterdamske kronike.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
