Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Rossi je ime vrijedne vinogradarske, vinarske i destilerske obitelji iz istarskih Bajkina. Rossi je i jedan od najjačih brendova hrvatske destilerske i vinske scene. Značenje imena Rossi gradi se još od prošle generacije obitelji. Marino Rossi bio je pokretač ambiciozne destilerske proizvodnje u Istri, prije svega kroz etiketu Šovran, najbolji hrvatski vinjak.
Njegovi sinovi Luka, Marko i Filip koji danas vode obiteljsku firmu, uspješno su proveli osjetljivi proces modernizacije brenda Rossi i proširili ga na nove proizvode i tržišta, pretvarajući pritom vinariju i destileriju Rossi u važnu istarsku turističku destinaciju. Danas se na imanje Rossijevih dolijeće i helikopterom s jahta usidrenih na istarskoj obali, što je posve u trendu značajnih europskih vinarskih i destilaterskih destinacija. Vinarija i destilerija Rossi je i poznata event destinacija. Sve u svemu, primjer vještog povezivanja lokacije, vina, destilata, turizma, odnosno vlastitig branda s ukupnim turističkim brandom Istre i Hrvatske.
Podjela posla među braćom Rossi nije isključiva, ali je jasna. Luka Rossi vodi biznis i destileriju, Filip Rossi marketing i komunikciju, a Marko Rossi zadužen je za vinograde, podrume i vina. Te se uloge, naravno, isprepliću i zamjenjuju po potrebi. Napomenimo i da je Luka Rossi i predsjednik Vinistre, najznačajnije vinarske udruge u Hrvatskoj. Vinistra svake godine organizira i ocjenjivanja vina i destilata pred međunarodnim žirijem.
S master destilerom Lukom Rossijem uvijek je zanimljivo razgovarati. Rossi je otvoren, njegovo je znanje zavidno i izvrsno poznaje situaciju na svjetskoj sceni. Destilerija Rossi primjer je moderne lokalne destilerije u 21. stoljeću.
Otvorenost karakteristika koja istarske proizvođače u raznim kategorijama izdvaja od ostatka Hrvatske. Kako to objašnjavate?
Oko toga ne bi smjelo uopće biti rasprave. U vrijeme kad je manje više sve dostupno, skrivati nešto i ne komunicirati je besmisleno i promašaj s pozicije branda. Otvorenost prema publici, prema kupcima, temeljni je alat kojim raspolažete. Kad ste otvoreni onda i kod publike stvarate osjećaj povjerenja.
Nikad nije sve bajno i idealno, pa ni kod jakih pića. Kada ne skrivate što radite, svatko prepoznaje da ste stvarni, životni. A to danas, u vrijeme sve većeg broja brzinski izgrađenih brandova, može biti presudno. Dajete jasnu poruku da mislite ozbiljno i dugoročno.
Istra se dobrim dijelom i pozicionirala kao značajna destinacija upravo zbog svoje otvorenosti. Istra je danas brand i svi se razvijamo kao brandovi unutar tog velikog krovnog branda. To je Istru održalo i kroz krizna vremena pa vjerujem da je to i recept za budućnost. I Vinistra, ako ćemo iskreno, funkcionira na tom načelu. Zapravo zbog toga i postoji.
Koliko brendiranje definira svijet jakih alkoholnih pića?
Ono je u tom svijetu danas možda najvažnije. Kupci, a u to ubrajam i sebe, ne kupuju samo proizvod nego cijeli doživljaj. Svi tražimo osjećaje i želimo kupovati osjećaje. Svejedno je li to deterdžent koji će nas riješiti mrlje na odjeći ili fantastičan doživljaj večere u prestižnom restoranu. Koliko god nešto skupo ili jeftino platili, ako nam to nije stvorilo pozitivan osjećaj bacili smo novac, vrijeme i trud. To se posebno odnosi na ono što nazivamo hedonizmom. Jaka pića koncentrat su doživljaja, osjećaja, poruke i identiteta. Kad stvarate brand morate to imati na umu, ponajprije identitet. On vas izdvaja od drugih, i po njemu vas pamte i prepoznaju. U našem poslu ne prodajemo samo mirise i okuse, prodajemo cjelovitost. Volim reći da pričamo priču. Svaka kap u čaši mora pričati priču, mora komunicirati s ljudima. Odakle je, od čega je, kako je nastala, tko su ljudi koji stoje iza nje…
Nekad se smatralo da su stvarna kvaliteta i ambiciozni brending u stanovitom konfliktu. Danas je kvaliteta temelj dobrog brendiranja. Kako to funkcionira kod vas ?
Brandiranje, odnosno kvaliteta kao “samo” dio branda zapravo je pozitivna pojava. Jedan od najvažnijih razloga je činjenica da golema većina tržišta danas inzistira na kvaliteti, kupci ne žele raspravljati o tome. Tehnički loših jakih pića, pića s evidentnim nedostatcima ili manama gotovo da više nema. Visoka kvaliteta je postala standard, što bi i trebalo biti normalno u modernom svijetu destilata, ali i općenito.
Destilerija Rossi nije imala baš jednostavnu povijest, u jednom trenutku ste razmišljali i o gašenju. Koliko su te prepreke oblikovale današnji brend Rossi?
To je apsolutno tako. To gotovo gašenje destilerije bila je prekretnica. Destileriju je otvorio moj djed 1950-ih godina, prije svega kao dopunsku djelatnost, dodanu vrijednost vinariji. Moj otac Marino je krajem 1990-ih odlučio destileriju transformirati u samostalnu proizvodnju “specijalnih rakija” kako se to tada zvalo. Bile su to uglavnom tradicijske istarske rakije poput travarice i biske.
Nakon desetak godina rada to je postalo tržišno potpuno neisplativo. Konkurencija svakojakih “domaćih” rakija, bez etikete i registracije tada je bila praktično nepremostiva prepreka. Toliko nepremostiva da je otac 2014. gotovo ugasio destileriju i prodao kompletnu opremu. I tu smo napravili drastičan zaokret. Jer upravo u tom trenutku počeli smo konačno razmišljati kao brend.
Presudna je bila naša odluka da podignemo cijene. U situaciji kad gubiš tržišnu bitku to se moglo činiti najnerazuminijim mogućim potezom, ali mi financijski nismo nismo imali izbora. Vodili smo se logikom da tržište mora prepoznati dobar destilat. Stvarni efekt tog poteza bio je da smo se repozicionirali. Višom cijenom smo se izdvojili i poslali poruku o kvaliteti naših destilata.
U svijetu su takva repozicioniranja uobičajena
Nismo mi otkrili toplu vodu, samo smo učili od uspješnih proizvođača. Pazite, podigli smo cijene za ni manje ni više nego 30 posto. To je drastično poskupljenje. A rezultat je bio da smo iskočili od prosjeka i ne samo da nismo izgubili kupce, nego smo počeli dobivati nove. Bilo je to vrijeme kad se percepcija destilata na tržištu mijenjala. Hrvatski kupci počinjali su prepoznavati vrhunska svjetska vina i jaka pića, vrhunske namirnice i restorane. Postajali su svjesni da vrhunski proizvod ima svoju cijenu koju opravdava i kvalitetom, ali i doživljajem o kojem smo ranije pričali. To smo si odredili kao glavni zadatak, da svaki naš destilat bude u potpunosti osmišljen i komunikativan proizvod. Ljudi su odmah prepoznali kvalitetu, a viša cijena je potvrdila percepciju vrijednosti. Kvaliteti smo dali status.
Zašto u Istri toliko ističene autentičnost kao temelj brendiranja?
Autentični proizvod ima prirodnu snagu. Doživljaj i percepcija vrijednosti izvlače snagu iz autentičnosti.
To vam najbolje mogu objasniti na primjeru Epulon Pelinkovca. Epulon je jedan od najuspješnijih proizvoda destilerije Rossi. Iz naše perspektive Epulon je jedan u nizu hitova, ali sad ću možda biti i preteatralan, on je i jedan od najših najkopiranijih proizvoda.
Na što konkretno mislite?
Prije svega ne mislim na direktnu kopiju. To je i neisplativo, tržišno neodrživoi tehnički jako teško, vjerojatno nemoguće. Koliko god se trudili nikada nećete apsolutno kopirati neki proizvod.
Kad kažem kopiranje mislim na tehničke odluke, prije svega naaromatiku. Pelinkovac je desetljećima prepoznatljiv po herbalnoj floralnosti pelina, ali prije svega kao balansirani gorko slatki liker s više ili manje naglašenom gorčinom. Biljka pelin je zaštitni znak Pelinkovca. I desetljećima se to gotovo uopće nije mijenjalo, nitko nije izlazio iz tog okvira.
Mi smo odlučili napraviti svoje viđenje pelinkovca. Odmaknuli smo se od ustaljenog i usmjerili pelinkovac prema novim generacijama. Napravili smo pelinkovac kakav bismo sami htjeli piti. Ključni element u karakteru Epulona je naglašenija vanilija. To je, moram reći, podijelilo mišljenja kad je Epulon izišao na tržište. Dio publike bio je oduševljen, dio je prigovarao upravo zbog vanilije. Bilo i podsmjehivanja u stilu. “zna se što je pelinkovac, a ovo nije pelinkovac.” Ali u vrlo kratkom roku na tržištu se pojavio niz pelinkovaca koji su se odmicali od do ustaljene formule floralno, gorko i ništa više. Čak se i vanilija počela češće javljati kao dio aromatskog profila. Ne mogu tvrditi da je baš Rossi Epulon bio pokretač tog trenda, ali je lako moguće, čak vjerojatno da je Epulonov odmak bio inspiracija za novi i veliki val popularnosti pelinkovca kao kategorije. Da se malo i našalim, iako u tome ima i realnosti. Iako je konkurencija velika, vjerujem da nitko naš proizvod ne može skinuti u srži. Ne zato što je receptura neka velika tajna, nego zato što je on naš identitet. Ne možete kopirati tuđi identitet, morate stvarati svoj. Identitet je “tajni sastojak” koji vam nitko ne može dati, morate ga otkriti sami.
Kako se vaša filozofija autentičnosti i identiteta odraža u cjelokupnom portfelju destilerije Rossi?
Filozofija proizvodnje Rossi destilerije je da svaki proizvod nosi poruku. Svako piće koje radim ima svoju poruku. Ima neki smisao i dubinu. Piće koje koje je u čaši je materijalizirana poruka koju želim prenijeti drugima. Ponekad je ta poruka izravnija, ponekad suptilnija, ponekad dvojaka ali s ozbiljnim razlogom, čak i prikrivena. Ali uvijek je tu. Upravo ta osobna nota, ta iskrena poruka u boci destileriju Rossi čini autentičnom.
Kad ste radili limoncello Tutto passa, posebno ste nam skrenuli pažnju na njegovu poruku. Zašto vam je to bilo važno?
Evo, Tutto passa je najbolji primjer osobne inspiracije i poruke u boci. Tutto Passa Limoncello di Rossi je naš najnoviji proizvod i na njemu sam radio nešto dulje od godinu i pol. Bolje rečeno, borio sam se s njim dulje od godinu i pol. Sad se nekako i sretno poklopio s velikim ovoljetnim trendom limoncella, ali odlučio sam ga napraviti iz sasvim drugih razloga. Osobno volim limoncella, a i proveo sam dosta vremena na Sardiniji učeći kako se spravljaju. Sardinijska limoncella smatram najboljima na svijetu i kad ga odlučio proizvoditi morao sam duboko proučiti tu tradiciju.
Osim toga, Rossi Limoncello je nastao u jednom mojem vrlo osobnom i izazovnom životnom razdoblju. Život mi je stvarno davao limune. A kaže se da kad ti život da limune, napravi limunadu. Budući da sam ja destiler, kad mi je život dao limune napravio sam limoncello. I nazvao sam ga po toj fazi života. Tutto passa. Sve jednom mora proći. Te se filozofije držim. Ona je moj unutarnji podsjetnik i izvor snage. Na kraju, i destilerija je prije desetak godina dobila svoje “limune” pa je i to prošlo. Limoncello di Rossi, dakle, nije samo piće, on je vrlo osobna priča, filozofija i utjeha.
To bi onda značilo i da je limenka Limoncello Fizza nadogradnja te priče. Kako ste odlučili ući u ready-to-drink segment?
Limoncello Fizz je definitivno nastavak priče o limoncellu. Zato je i nastao! Limoncello Fizz odličan je primjer razvoja brenda. RTD kategorija je očito rastući svjetski trend koji ne misli stati. Dakle, ako razmišljamo proaktivno o svom brandu, onda je RTD nešto o čemu svakako moramo voditi računa. To je komercijalni razlog. Ali ne možete prodavati samo komercijalnu stranu proizvoda. Proizvod bez priče nije ništa. Identitet mora biti ishodište i za najkomercijalnije proizvode. U ovom slučaju to je priča o Limoncellu koju sam s vama upravo podijelio.
Kad smo radili Limoncello Fizz jači motiv nam je bilo nadograditi priču o limoncellu nego napraviti samo nešto što će se dobro prodavati i publika je to prepoznala. Ako gradite brand samo da biste zaradili, nećete uspjeti. Poslovni uspjeh, pa onda i zarada moraju doći kao rezultat, proizići iz identiteta brenda, oni ne mogu biti njegov motiv. Komercijalni uspjeh je nagrada za brand koji gradite i s kojim ste zadovoljni.
Koja bi onda bila glavna poruka destilerije Rossi?
Rossi proizvodi nikad neće biti serijski.Svaki ima dušu, svaki im svoj život i svoju priču. Kroz njih želimo komunicirati nešto lijepo, trajno, duboko i originalno. Svaki ima svoj identitet. Ako svaki naš proizvod uspije učiniti svijet bar malo ljepšim, postigao sam i svoj osobni cilj kao master destiler.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
