Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Prošlog je tjedna policija pohapsila grupu dilera kokaina. Zaplijenjeno je vrlo mnogo droge, u vrijednosti od nekih 850 tisuća eura. Zanimljivo je, osobito za gastronomske medije, da je policija prvo javila kako su određene količine kokaina pronađene u pizzeriji blizu Cvjetnog trga koja ima više ekspozitura, i u kafiću kraj Cvjetnog trga. Dileri su, navodno, koristili pizzeriju i kafić kao skladište kokaina. Čini se da je u istoj akciji kokain pronađen i u jednoj pizzeriji u Makarskoj.
Dilanje droge u hrvatskim restoranima nije ništa novo. Riječ je o pojavi za koju smo prvi put čuli negdje 1995. godine, kad su konobari-dileri izbacili iz biznisa tada uvjerljivo najbolju zagrebačku pizzeriju, smještenu na Opatovini. U zadnjih šest ili sedam godina u nekoliko restorana u strogom centru Zagreba, u Teslinoj ulici, vlasnici i chefovi kod svog su osoblja pronašli ne baš male količine droge. Pomoćni kuhari i konobari odmah su najureni s posla, ali nismo sigurni da su vlasnici te slučajeve prijavili policiji.
A sad se kokain vratio na Cvjetni trg, u okviru velike međunarodne istrage protiv krijumčara droge. Mislimo da je šteta što policija nije navela imena kafića i pizzerije blizu Cvjetnog trga, u kojima se do prije sedam dana skladištio kokain. I dok, eto, u pojedinim zagrebačkim lokalima ima puno kokaina, u restoranima nema dovoljno šafrana.
Zapravo, možda je pomalo apsurdno da je u zagrebačkim lokalima lakše pronaći kokain nego jedan od najvažnijih začina na svijetu. Prije dva tjedna obilazili smo zagrebačke trgovine s dobrim začinima u potrazi za šafranom. U Harissi, koja je uvozila pravi i skupocjeni iranski šafran, kazali su nam da ga nisu dobili već dva mjeseca. U Bonkuloviću su nam rekli da se ne sjećaju kada su zadnji put držali šafran. A chef jednog od boljih zagrebačkih gastronomskih restorana kazao nam je da šafran nabavlja privatnim kanalima, preko jednog prijatelja koji ima pristup iranskom šafranu.
Pravi šafran, ne razne imitacije koje se katkad prodaju po supermarketima, ekstremno je skup zbog vrlo komplicirane, ručne proizvodnje. Jedan gram najboljeg iranskog šafrana u maloprodaji može koštati čak 15 eura, što znači da kilogram košta petnaest tisuća eura. Cijene u veleprodaji otprilike su dvostruko niže.
Jasno je, stoga, da se Harissi i Bonkuloviću baš i ne isplati uvoziti i držati pravi šafran: premalo je kupaca koji su spremni platiti tako visoku cijenu. S druge strane, šafran je ultimativni sastojak gastronomske kuhinje, baš kao i kavijar. Bez šafrana se ne mogu skuhati mnoga klasična jela, na čelu s milanskim rižotom.
Sama činjenica da šafrana trenutno nema na hrvatskom tržištu, pokazuje nedostatak kulinarskih ambicija na većem dijelu zagrebačke gastronomske scene. Dok velike količine kokaina u pizzerijama i kafićima zorno demonstriraju da se poneki ugostitelji nikad neće pomaknuti iz kriminalnog miljea.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
