Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Ovog smo vikenda, uz salatu od malog graha s poširanim škampima i tartarom od škampa i chevrea, otvorili Kozlovićevu maceriranu Santa Luciu iz 2015. godine, koju smo pronašli negdje među starim prašnjavim vinskim sanducima.
Vino se punim imenom zove Santa Lucia, Malvazija Po Mojen. Prvi smo ga put probali prije četiri ili pet godina u Kozlovićevu podrumu. Već nas je onda fascinirala kombinacija snage i elegancije. Po Mojen se razlikovala od skoro svih ondašnjih macerata glatkoćom tanina i finim balansom kiselina i alkohola. Bila je svježa a ne teška, kao brojni hrvatski i slovenski oranži.
Danas, u svojoj jedanaestoj godini, Santa Lucia Po Mojen pretvorila se u jedno od najimpresivnijih hrvatskih suhih vina koja smo ikad i igdje probali. Santa Lucia Po Mojen iz 2015. godine ima boju konjaka, miriše na plemenita jaka pića, karamel, suho i kandirano voće, osobito marelice, i suho cvijeće, ali je zadržala i živahnu citrusnu notu koja asocira na bergamot.
Tekstura je glatka i vibrantna, struktura čvrsta, moćna, a punih 14,5 posto alkohola tako je dobro integrirano da se stvara dojam kao da je riječ o 13 ili 13,5 posto. Završetak je veoma, veoma dug i naglašeno mineralan. Opći je dojam senzacionalan: tako aristokratska vina u Hrvatskoj nastaju sasvim rijetko.
Santa Lucia Po Mojen iz 2015. definitivno se može uspoređivati s najboljim i najotmjenijim mediteranskim oranžima, poput boljih Gravnerovih i Podveršičevih vina. Santa Lucia Po Mojen ne može se gotovo nigdje kupiti, niti se često nalazi na restoranskim vinskim kartama. Velika je šteta što Franko Kozlović nije komercijalizirao ovo briljantno vino.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
