Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Volosko je malo mjesto poznato po još manjim restoranima. Gotovo nigdje na cijeloj opatijskoj rivijeri nije smješteno toliko simpatičnih manjih restorana i konoba. Šetajući po Voloskom, osjećali smo se kao prije nekoliko tjedana kad smo šetali u Bilbau. Lokalno stanovništvo iskreno uživa u maloj, nepretencioznoj poglavito ribljoj kuhinji mnogih restorana, jeftinom vinu i dobrom društvu. Naravno, u sezoni ima i mnogo turista.
Volosko bi trebalo postati prototip opuštenog života na moru. U takvoj atmosferi stigli smo u konobu Tramerka, u kojoj nismo bili čitavu vječnost. Tramerka je možda najpoznatija po tome što je jedan dio svog radnog staža u njoj odradio Andrej Barbieri, istinska nacionalna zvijezda hrvatske gastronomije. Tramerka je popularna i danas, ponajprije zahvaljujući dobrom i fokusiranom kuhanju u što smo se sinoć uvjerili.
Tramerka je primarno riblji restoran koji živi od dnevnog ulova. Naš je kasni ručak, zbog činjenice da Tramerka i u sezoni radi od pet popodne, započeo lijepom hobotnicom na salatu i još boljim sirom škripavcem zapečenim na žaru. Među predjelima nam se najviše svidio kruh, koji je na stol došao doslovno vreo. Tramerkin kruh je izvrstan. Hrskav i prozračan, baš kakav treba biti. Ukupni dojam bi bio bolji da Tramerka na stolovima drži etiketirano maslinovo ulje.
Za glavno jelo dobili smo domaću paštu s dagnjama i kotlete od romba s broskvom. Teško je reći što je bilo bolje. Tko god je radio umak za paštu s dagnjama očigledno dobro zna svoj posao. Iako je u jelovniku pisalo da pašta dolazi sa jako puno limuna, pretpostavljamo u umaku, on srećom nigdje nije iskakao već je bio odlično balansiran. Pašta je bila školski kuhana, a dagnji je bilo čak i previše za jednu porciju. Velik je bio i kotlet romba, daleko najskuplje jelo na jelovniku, s cijenom od 29 eura. I ovdje je kuhinja pokazala tehničku kompetenciju.
Romb je došao s hrskavom kožicom, pun jakog okusa i sočnog mesa s kostima. Broskva je također bila jako dobra. Oba su glavna jela zapravo bila iznad naših očekivanja. Nije im nedostajalo nimalo soli, a okusi su bili jednostavni ali zanimljivi i izraženi.
Krema od skute za desert je fino završila naš kasni ručak Tramerki. Vinska lista je korektna, s nekoliko atraktivnih prirodnih vina poput Križ Grka i Tomčeva Maranyja, ali i dosta svježih vina po pristojnim cijenama. Pili smo Valentin Sauvignon iz 2024. godine. Atmosfera uskih vološćanskih ulica je slikovita i neizmjerno simpatična. Račun za dvoje sa buteljkom vina platili smo 111 eura.
Ulica. dr. Andrije Mohorovičića 15, Opatija
HRANA 4 VINO +3 SERVIS 4 AMBIJENT +4
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
