Zagrebu jako trebaju riblji fine dining, ozbiljan istarski i vrhunski dalmatinski restoran. Primjeri Agli Amici i Tekke pokazuju da je moguće voditi jedan brend na više lokacija

U restoranskom je svijetu uobičajeno da jedan chef ili jedan restoranski brend uspješno rade na nizu lokacija. Pierre Gagnaire drži tri Michelinove zvjezdice u svom bazičnom restoranu u Rue de Balzac u Parizu i još tri u Sketchu u Londonu. Martin Berasategui, uz svoj prvi restoran u mjestu Lasarte, koji milijun godina ima tri zvjezdice, vodi i restoran Lasarte s tri zvjezdice u centru Barcelone. Pokojni Joel Robuchon svojedobno je imao više od dvadeset zvjezdica, a ni Alain Ducasse nije daleko. Hélène Darroze živi između pariškog i londonskog restorana. I tako dalje, i tako dalje.

U Hrvatskoj je, nažalost, takva praksa relativno neuobičajena. Jedini veliki hrvatski restoranski lanac (ne računajući fast food franšize) jest Batak, ali Batak, naravno, ne stremi visokoj gastronomiji. Tu je još Bota Šare kao primjer obiteljskog restorana koji odlično radi na više sasvim različitih lokacija, od Zagreba do Dubrovnika. Bota Šare također nije visoki gastro.

Sve do otvaranja Agli Amici i Tekke u Rovinju, hrvatsko restoransko tržište nije poznavalo primjere uspješnog poslovanja jednog restoranskog brenda na više lokacija. Noel Istra trajao je jednu sezonu. Rovinjska Tekka jednako je dobra kao zagrebačka, a Agli Amici u Rovinju ima dvije zvjezdice baš kao i originalni Agli Amici u Udinama. Fogo by Bekal u Poreču odličan je restoran, ali se on konceptualno ipak bitno razlikuje od zagrebačkog Bekala, kao što se i Miramare by Fratelli Cerea na otočiću Sveti Nikola značajno razlikuje od Michelinovih restorana obitelji Cerea. Ana Roš s bistrooom Jaz i jedan poznati talijanski chef uskoro će dramatično obogatiti porečku restoransku scenu.

U Zagrebu, nažalost, gotovo da i nema primjera otvaranja gastronomskih restorana koji bi došli s mora ili iz inozemstva. U Zagrebu trenutno ne postoji nijedan gastronomski ambiciozan riblji restoran. U Zagrebu ne postoji nijedan gastronomski ambiciozan istarski restoran. U Zagrebu ne postoji nijedan gastronomski ambiciozan dalmatinski restoran. A zagrebačko restoransko tržište najjače je u Hrvatskoj.

Zagrebu bi jako trebali Plavi podrum, Marina Gaši, Cap Aureo, Pelegrini, Hrvoje Zirojević, konoba Boba, Zijavica ili Badi. Naravno, ovdje se uvijek postavljaju dva pitanja: tko je investitor i tko će to fizički raditi, a da restoran funkcionira na najvišoj razini. No, primjeri Tekke i Agli Amici pokazuju da je i ovdje moguće voditi jedan brend na više lokacija, na jednako visokom nivou.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.