Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Andrej Plenković, nažalost, katkad laže baš kao Donald Trump, najlažljiviji političar u modernoj povijesti Zapada. Hrvatski je premijer, primjerice, prije nekoliko dana izjavio da je turistička sezona odlična. Riječ je o jednako nevjerojatnoj i prozirnoj laži kao kad je Donald Trump obećavao da će završiti rat u Ukrajini 24 sata nakon što položi prisegu. Evo čvrstih dokaza da Plenković laže o odličnoj sezoni.
1. Hrvatski stvarni turistički prihod, kao što upozorava Hrvatska narodna banka, već dvije godine kontinuirano pada: hrvatski turistički prihod raste nominalno, ali sporije od rasta inflacije, što znači da realno pada.
2. U srpnju ove godine došlo nam je manje turista nego lani, a u srpnju 2024. došlo nam je manje turista nego preklani; riječ je, znači, o akumuliranom gubitku gostiju.
3. U protekle dvije godine izgubili smo skoro petnaest posto njemačkih turista. Nijemci su odgovorni za više od 20 posto potrošnje na Jadranu.
4. Nautički turizam u zadnje dvije godine mnogogdje, od Istre do Biograda, pao je za čak trideset posto. Nautičari su među najboljim gostima po kupovnoj moći.
5. Većina hotela nije puna čak ni na vrhuncu sezone.
6. Pozitivne turističke statistike pumpaju hrvatski gosti, kojih je 13 posto više nego 2023., što zvuči simpatično. Problem je, međutim, u tome što je hrvatski turizam izvozno orijentirana industrija.
7. Turistički biznis u svim konkurentskim mediteranskim zemljama raste dvoznamenkastim brojkama. Hrvatska, prema službenoj Plenkovićevoj statistici, stagnira ili raste za jedan do dva posto. Hrvatska, dakle, zaostaje i nije konkurentna.
Svi ovi argumenti pokazuju da Andrej Plenković svjesno i prilično bezočno laže kad tvrdi da je sezona odlična. Uprkos nizu loših vijesti, turistička sezona 2025. pokazala je i nekoliko razloga za optimizam. Najmanje pet.
Jadranski su aerodromi dosad zabilježili rast od 7 do 9 posto, što je izvanredno. Kad bi nam hoteli i restorani iskazivali takav rast, hrvatska bi obala danas bila najsretnija u Europi. Najviše su putnika zasad registrirali Split, više od 770 tisuća, pa Dubrovnik više od pola milijuna, pa Zadar. Na dnu je, nažalost, Rijeka sa samo 38 tisuća putnika, što je tragikomično malo. Rast zrakoplovnog prometa govori da u Hrvatsku dolazi sve više gostiju iz novih, dalekih, netradicionalnih destinacija. Rast avionskih dolazaka svjedoči o širenju emitivnog turističkog tržišta.
Ovo se uglavnom još ne vidi u 2025., ali zapravo daje puno razloga za optimizam već za početak iduće godine. U Istri se, napokon, grade i obnavljaju hoteli visokog ranga. Restaurirani i modernizirani San Rocco u Brtonigli otvorio se početkom lipnja. Gigantski Valamarov Pical s 540 soba s pet zvjezdica i desetak restorana i barova, otvara se početkom ožujka 2026.
Novi San Canzian, s tridesetak vila i rezidencija, velikim restoranom i lokalnom tržnicom, otvara se u lipnju 2026. Riječ je o strateškim projektima, koji vraćaju vjeru u budućnost visokog hrvatskog turizma. I u ovom kontekstu treba spomenuti da je dugootočka Villa Nai ušla u Michelinov izbor pet najljepših hotela na svijetu, da se u Zadru otvorio jako dobar Hyatt Regency i da je na susjednom Ugljanu Hilton otvorio prilično ozbiljan hotel, koji će raditi cijele godine.
Kvarner je apsolutno jedini na Jadranu uspio postići ravnotežu između ambiciozne gastronomije i korektnih cijena. Bolji restorani Opatijske rivijere, poput Plavog podruma, Navisa, Johnsona, Zijavice i Ganeuma, nude najbolju gastronomsku vrijednost za novac na cijelom Jadranu. Osobito je važno da se Opatijskoj rivijeri ove godine pridružio i Krk, koji se može pohvaliti klasičnim restoranima poput Rivice, ali i atraktivnim modernističkim pothvatima Matije Bogdana i Marina Plešea.
Istra polako postaje jedno od mediteranskih središta vinskog turizma. Projekti Klaudija Tomaza, Ivana Damjanića, obitelji Deklić, obitelji Radovan i obitelji Rossi, sjajno se nadovezuju na žanr koji je prije trinaest godina utemeljio Gianfranco Kozlović otvaranjem spektakularne vinarije kraj Momjana. U Istri se uskoro očekuje otvorenje još nekoliko atraktivnih vinarija s ugostiteljskim sadržajima. Vinski turizam jedna je od budućih opcija za razvoj dugoročno održivog turizma u Istri.
Prije samo tri godine, zagrebački se turizam doimao prilično beznadno. Grad je bio poluporušen, prljav i zapušten. Veći se dio zagrebačkog turističkog biznisa svodio na Advent, koji je sve lošiji i neprivlačniji. Danas je Advent najdosadniji otkako postoji, ali zagrebačkom turizmu ide prilično dobro, o čemu svjedoči i osampostotni rast noćenja u srpnju.
Svatko tko prije podnevnih vrućina prođe Tkalčićevom, Dolcem i Gornjim gradom uvjerit će se da Zagreb baš nikad nije bio toliko pun stranih turista. Na Veliku Gospu u Tkalčićevoj nije se mogao pronaći slobodan stol za doručak, a sat i pol kasnije, na terasi Esplanadinog bistroa, nije se mogla pronaći slobodna stolica za ručak.
Zagrebački turisti, osim Esplanadinih gostiju, zasad nisu veliki potrošači, pa ozbiljniji restorani od njih nemaju previše koristi: oni uglavnom jedu doručke, pizze, roštilje i azijski street food. Ali, sama činjenica da Zagreb kontinuirano raste govori o njegovoj potencijalnoj privlačnosti. Zagrebu ljeti treba puno više globalno relevantnih kulturnih i zabavnih sadržaja. Strateški govoreći, Zagrebu trebaju još barem tri ili četiri beskompromisno luksuzna hotela, još dva ili tri Michelinova restorana (ona prava, s pokrićem) i bar nešto shoppinga. Tada bi Zagreb mogao postati i dugoročno privlačna srednjoeuropska ljetna destinacija.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
