Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Cipriani Monte Carlo poznat je po finoj talijanskoj kuhinji, elegantnom talijanskom ambijentu i pažljivoj usluzi. Restoran smo posjetili u subotu navečer, u drugom sittingu od 22:30 i htjele smo biti smještene na katu, gdje je smješten DJ. Poznato je da je na gornjoj etaži atmosfera življa nego u klasičnoj donjoj sali. Gornji prostor zove se The Living Room by Cipriani, a ponuda hrane je ista kao u prizemlju.
S obzirom na subotu navečer, u špici sezone u Monte Carlu, u Living Roomu nije bilo spektakularno živahno. Restoran je smješten u blizini drugih atrakcija u Monaku što ga čini idealnim mjestom za večeru nakon istraživanja živahne ponude grada za one koji dolaze prvi put, osobito uzimajući u obzir činjenicu da je jedan od rijetkih popularnih restorana u Monte Carlu koji služi i ručak. S obzirom na spoj izvrsne kuhinje i prekrasnog okruženja, ne čudi da je Cipriani postao traženo odredište. Nema prozore, što sam za prvih posjeta restoranu kritizirala, no kroz godine posjeta to sam prihvatila pa se danas kad uđem u Cipriani osjećam kao da sam ušla u zasebni svijet.
Monte Carlo je pun atraktivnih restorana i Cipriani se u takvoj konkurenciji osobito ne izdvaja ali zato u svojoj kategoriji nema veliku konkurenciju u hrani. Popularne restoranske grupe i hotelski lanci kao da su zaboravili na okus hrane, oni isporučuju korektna ali prečesto generička jela, prodajući svoje brendove. Hrana u Ciprianiju je, međutim, izuzetno ukusna. Počeli smo s njihovim slavnim carpacciom od govedine (Giuseppe Cipriani izumio je carpaccio u svom Harry’s Baru u Veneciji 1950.), mješanom salatom i primavera rižotom, tradicionalnim Ciprianijevim jelima s menija svih njihovimi restorana, koje i danas vodi obitelj Cipriani.
Sve je bilo odlično, osim salate koja je bila prebazična za ovakvo mjesto i sličila je na salate koje doma radimo u žurbi. Nastavili smo s domaćim ručno rađenim njokima s bivoljom ricottom i gorgonzolom, koji su imali perfektnu teksturu i topili se u ustima, ne sjećamo se da smo ikad jeli bolje njoke. Uz to, naručili smo i domaće ručno rađene raviole punjene ricottom i špinatom s Guardi umakom od rajčice, koji su bili odlični ali su ostali u sjeni doslovno savršenih njoka. U košari s grisinima kruhom i pecivom nije bilo ničega što je izgledalo svježe, u Ciprianiju gost očekuje barem svjež domaći kruh. Ova košara je nažalost izgledala reciklirano.
Za desert smo podijelili ogromnu krišku poznate torte kuće Cipriani Vanilla Merengue. Iako mi nije među omiljenim tortama, u Ciprianiju je ne propuštam naručiti jer ju doživljavam kao pečat kuće. Za ljubitelje jako slatkog, bit će odlična.
Servis nije zaslužio hvalospjeve, samo su odrađivali posao. Dapače, na naše konkretne upute kako da donose jela ipak su napravili po svom i donosili onako kako su oni zamislili. Osoblje na ulazu je izuzetno simpatično i susretljivo, a to je prvi doticaj s restoranom koji je vrijedan svake pohvale. Dress code je elegantan, a prije dolaska Cipriani će vas na to podsjetiti pozivom ili porukom. Za vrijeme naše večere upalio se dramatičan protupožani alarm u cijeloj zgradi, koji je tulio punih deset minuta. Iako su gosti sami s vremenom shvatili da nema razloga za paniku, nije bilo ugodno, osobito na gornjem katu. Osoblje se gostima nije ni obratilo oko alarma.
Uz večeru, popili smo četiri čaše odličnog osvježavajućeg Chablisa iz 2023. Neovisno o nekim propustima, Cipriani u Monte Carlu toplo preporučujemo svim akoji se nađu u blizini. Ako vas obeshrabre rezervacije preko interneta i telefona, isplati se i prošetati do restorana i zamoliti za stol u narednim danima, provjereno funkcionira.
Večeru s pićem platili smo 234 eur za svoje, što se u Monte Carlu čini povoljnim.
Fotografije/Lorena Legović, Cipriani Montecarlo
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
