Jadrolinijini brodovi imaju skandaloznu ponudu pića i hrane po uvredljivo visokim cijenama

Jadrolinija, državna brodarska tvrtka osnovana 1947. godine, koja povezuje hrvatske otoke s kopnom putem 59 brodova, uključujući 14 katamarana i 39 trajekata za automobile i putnike, 4 klasična putnička broda i 2 trajekta na međunarodnim linijama ima jako lošu – moguće ste primijetili – ugostiteljsku i gastronomsku ponudu.

Niste primijetili?

To može samo značiti da se ne vozite njihovim brodovima ili ste, evo, nekritičan zaposlenik te monopolističke državne tvrtke. Bilo kako bilo, činjenice nisu na vašoj strani.

Studija još iz davne 2014. otkriva skandaloznu strukturu cijena: kava s mlijekom na liniji Split–Hvar koštala je čak 14 kn, mineralna voda 16 kn, a Ledo sladoled 19 kn, što je gotovo dvostruko u odnosu na tadašnje cijene na kopnu. Jasno, bez opravdanog poboljšanja u kvaliteti… Danas su, naravno, te pritužbe još češće, a cijene više. Većina proizvoda je čak 90% skuplja na brodu nego na kopnu. Mnogi stoga, barem oni koji nisu u radnom odnosu s ovim državnim poduzećem, s punim pravom smatraju da su cijene neopravdano visoke u odnosu na ponuđeno.

Iskustva putnika koja se mogu pronaći na forumima i Redditu, ali i po medijima te informacije koje se prenose usmenom predajom unisono ukazuju na opće razočaranje Jadrolinijinom ugostiteljskom politikom.

Jutarnji list tako nedavno objavljuje sliku računa za običnu plastičnu flašicu Cedevite na trajektu Šolta Split. Na istome stoji šokantan iznos od 6,90 eura.

Poznato je da su cijene pića i hrane na Jadrolinijinim brodovima oduvijek bile nešto više nego u kafićima, ali sada su one očito otišle u nebo. Tako je jedan čitatelj poslao Dnevniku.hr račun sa trajekta Prizna – Žigljen, gdje je dva piva Heineken 0,33 platio 14,40 eura.

Mjesto radnje Caffe bar “MT Faros” – piše na forumu jedna Jadrolinijina putnica – odnosno kafić u salonu “Jadrolinijina” trajekta “Faros”.

“Kupila sam malu kavu i obični sladoled u kafiću “MT Faros” u salonu trajekta Faros. Znam da je kava skuplja, ali nisam baš očekivala da će me kava i obični sladoled koštati kao da sam u Monte Carlu.”

Na takvu njezinu pritužbu za cijenu, djelatnik Jadrolinije je navodno odgovorio da onda, eto, na kavu i sladoled ode u Monte Carlo.

Podsjetilo me to na vic kada se Mujo vrati iz Njemačke pa stane na pumpu da ode na WC. Na ulazu mu kažu da mora platiti pet maraka.

“5 maraka?”, pita Mujo zaprepašteno,”za šta da platim 5 maraka, pa vidite kako vam je sve prljavo?”

“U Njemačkoj je marka, a sve se sjaji!”, poentira snažno.

“Pa onda, jarane…”, odgovore me na ulazu,”ti odi pišat u Njemačku.”

Podsjetilo me, kažem, to na taj vic, ali mi za razliku od njega nije bilo ni malo smiješno. Baš naprotiv! Skandalozno je i tako tipično za monopoliste koji si uslijed nepostojeće konkurencije zbilja svašta dopuštaju. Ono što pri tome u svojoj bahatosti nikako ne razumiju je da taj nedostatak konkurencije nužno dovodi i do manjka kvalitete, ponude, usluge i naposljetku: inovacije. Rezultat toga je, evo, ovo što nam tijekom godine preveze preko 12 milijuna putnika, a istovremeno ih se savjetuje da ponesu vlastiti snack i vodu sa sobom.

Je li to normalno? Ako ste onaj gore spomenuti nekritični zaposlenik ovog državnog poduzeća, reći ćete da jeste.

O mogućnostima za promociju nekih autohtonih otočkih proizvoda za vrijeme tih vožnji, a koje su ovim načinom poslovanja propuštene, da ni ne govorim…

——-

Jadrolinija svakako igra važnu ulogu u povezivanju otoka s kopnom, osobito za otočane i automobiliste. I sam obožavam sjest na toj brod i prepustit se moru. Ali, kada je riječ o gastronomskoj ponudi — bilo za kratke katamaranske vožnje, bilo za višesatne trajektne linije — očekivanja putnika se ne ispunjavaju. Hrana i piće su preskupi, izbor gotovo nikakav, a kvaliteta loša ili prosječna.

Jasno mi je da Jadrolinija ima i veće probleme od ovoga. Svako spuštanje i podizanje rampe je svojevrsna lutrija, neki brodovi su im takvi da ne mogu pristati na otok ni ako neko musavo dijete na obali malo jače puhne u onaj balon od sapunice, a o tehničkim problemima nas više ni ne izvještavaju. Jednostavno otkažu vožnju pa se slikaj. Može i selfie – i tako si na moru!

Posljednjih godina se, evo, moraju baviti i Jelenom Perčin i Antom Gelom koji pod svjetlima reflektora putuju za Velu Luku.

Njihovi putnici međutim zaslužuju i transparentne, pošteno cijenjene i pristupačne obroke i pića – posebno na moru, gdje takvi detalji pridonose ukupnom doživljaju ali i slici turističke destinacije po kojoj plove.

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.