VIŠKI RIBLJI PARADOKS Svježa riba se u Komiži ne može kupiti, ili je skuplja nego u Zagrebu

Vis je otok velike ribarske tradicije. Komiža je centar viškog ribarstva. Ali i Vis i Komiža primjer su paradoska južnog Jadrana. U srcu turističke sezone, u mjestu koje oduvijek živi od ribe, nema svježe ribe. Ako se i pronađe, skuplja je nego u Zagrebu. Novinar Dragan Petric, koji godinama provodi ljeta u Komiži izvrsno je sažeo problem u prošlotjednoj objavi na društvenim mrežama.

“Zadnjih nekoliko godina – ovo će vam na prvu zvučati nevjerojatno – u Komižu putujem s gomilom zaleđene komiške ribe, kupljene u Zagrebu. Ne zato što to želim, nego zato što sam na to prisiljen, obzirom da je u Komiži, valjda najpoznatijem hrvatskom ribarskom mjestu, postalo nemoguće kupiti svježu ribu.

Komiža ima ribarnicu, ali izuzev par Cromarisovih paketića s „porcijašima“ orade i brancina, tu ribe – pogotovo komiške – nema nikada. Tu i tamo je na rivi moguće naletjeti na Mišića, lokalnu ribarsku legendu, koji povremeno za sebe ode na srdele, lokarde, inčune ili iglice, pa višak proda u treptaj oka čim se vrati s mora. Za nešto ozbiljnije – veće su šanse da na Coldplayu prođeš neopaženo s ljubavnicom. 

Imam, naime, „svojeg ribara“, tj. poznanika iz djetinjstva, kojeg mogu nazvati da mi proda koji bolji komad od svojeg noćašnjeg ulova, ali to ide uz sve težu muku i neugodan dijalog, jer pristaje na deal preko qurtza, tražeći da dođem u 6 ujutro ili u još gore nedoba u neku nepristupačnu pripizdinu gdje on istovaruje ulov, pa me oguli dvostruko više nego teta na ribarnici u Zagrebu – koja prodaje NJEGOVU ribu!

Ona, kao i moja druga dva zagrebačka izvora svježe ribe (WhatsApp grupa u kojoj je moguće ubosti perfektnu oboritu ribu s dostavom na vrata i ribarnica u onom premium Konzumu na Vukovarskoj) također nije nježna s cijenama, ali i dalje je, unatoč obračunatom PDV-u, marži i trošku prodajnog pulta na ribarnici, jeftinija od svojeg komiškog dobavljača…

Kao strastveni konzument – i kuhar – ribe, obišao sam puno ribarnica u Španjolskoj, Portugalu, Grčkoj… i u velikim gradovima i u malim seocima poput Komiže. U bilo koje doba dana izbor ribe im je ogroman, cijene barem za trećinu niže nego kod te moje tete s placa, a u restoranima je u tim zemljama, sigurno znate, nude povoljnije nego Hrvati pizzu, burger ili PIK-ove ćevape – gastro-perjanice našeg turizma.

Poanta?

Komiški riblji paradoks, a samim time i hrvatski riblji paradoks, je samo jedan od bezbroj indikatora kako se ta strateška grana našeg gospodarstva, dakle turizam, temelji na čistoj pohlepi. Jedan dan čuješ da je sezona podbacila, drugi dan čuješ da je bolja nego ikada, treći dan resorni ministar na TV-u doslovce preklinje da se za vrijeme sezone ne iznosi istina o tome da je baš pohlepa temelj naše ponude…

…sve je to nebitno, dok se “Mediteran kakav je nekada bio“ ne događa tu, nego u Španjolskoj, Portugalu, Grčkoj…”

Objavu prenosimo uz dopuštenje autora

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.