Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Leicester Square jedna je od ikonografskih londonskih adresa. U šezdesetim godinama Leicester Square bio je toliko važno mjesto londonskog društvenog života da su ga Kinksi spominjali u hitu Dedicated Follower of Fashion, ironičnoj posveti modsima. Današnji Leicester Square prepun je polualkoholiziranih turista koji sjede na zidićima, jedu burgere iz obližnjeg McDonaldsa i piju pivo iz limenki. Navečer se snažno osjeti miris marihuane.
Barovi i kafići na Leicester Squareu nisu ništa bolji od prosječne ugostiteljske ponude u Tkalčićevoj, suvenirnice su grozne, a tu je još nekoliko fast foodo lokala dva striptease bara. Tu su i velike kino dvorane koje čuvaju staru slavu Leicester Squarea, trga na genijalnoj lokaciji udaljenog parsto metara hoda od Regent Streeta, Piccadilly Circusa, Jermyn Streeta i drugih londonskih znamenitosti.
Prije nekoliko godina, uoči pandemije, na Leicester Squareu otvoren je The Londoner, luksuzni hotel čija je misija vratiti ozbiljne potrošače i stvarni društveni život na pomalo zapušteni, jeftini Leicester Square. The Londoner se voli reklamirati kao prvi veliki boutique hotel na svijetu, jer ima čak 310 soba, ali i niz vrlina malih boutique hotela.
The Londoner je po mnogočemu vrlo dobar five-star hotel. Recepcionari su iznimno ljubazni i efikasni, bellboy će vam nositi prtljagu stotinjak metara do najbližeg taksija jer je The Londoner u strogoj pješačkoj zoni, a barmeni su nas uspjeli zapamtiti već prve večeri; čak su zapamtili da volimo piti Nytimber.
Sobe su izvanredne, velike, nešto više od 30 kvadratnih metara, s golemim televizorom, senzacionalno udobnim krevetom, efikasnim čistačicama koje dolaze u bilo koje doba dana po narudžbi (stisnete određeni gumb na upravljačkoj ploči u sobi), izvrsnom svjetlosnom izolacijom i vrlo dobro opskrbljenim minibarom, što je važno u vrijeme kada sve više hotela odustaje od minibarova.
Walk-in tuš je udoban, s luksuznom kozmetikom, a WC je futuristički; radi se o jednoj od verzija famoznih japanskih digitalnih Toto WC-a. Model iz Londonera potražili smo na webu, košta oko 10.000 eura.
The Londoner ima stalno zaposlenu kustosicu, jer ima dosta atraktivnu zbirku suvremene umjetnosti. Naposljetku, The Londoner ima nekoliko interesantnih barova, uključujući odličan japanski koktel bar na osmom katu, s lijepim pogledima na London i koktelima od wagyu govedine i dashija, najbolje opremljenu teretanu koju smo ikad vidjeli u hotelu i niz hipsterskih programa, od individualnih satova joge do intravenoznih vitaminskih infuzija koje možete dobiti u sobi.
Sve to košta 500 do 600 eura po noćenju, što zapravo nije mnogo uzevši u obzir činjenicu da je London trenutno sedmi najskuplji grad na svijetu, i da se The Londoner nalazi u samom srcu glavnog grada Velike Britanije. Ali, The Londoner ima, nažalost, posve pogrešan sustav F&B-a, hrane i pića. Što to znači?
Prvo, u The Londoneru se ništa ne može pojesti iza jedanaest navečer. Barovi rade koliko god dugo gosti žele u njima piti, no hrana se prestaje posluživati u 23 sata, što je apsurdno. Kad smo se negdje oko ponoći vratili s fenomenalnog koncerta Stevieja Wondera bili smo prilično gladni, jer se na koncertu nije moglo jesti ništa pristojno. U Londoneru se pak nije moglo naručiti baš ništa osim u room serviceu, a nije nam se tako rano išlo u sobu. Pa su nam uz koktele donijeli jezive kokice kontaminirane uljem od tartufa.
Zaista je nevjerojatno da u hotelu s pet zvjezdica u najstrožem centru Londona iza jedanest navečer ne možete naručiti čak ni platu sira ili dimljenog lososa, a kamoli nešto konkretnije. Drugo, Londonerov glavni veliki bar, sa živom glazbom i talentiranom jazz pjevačicom, ne drži englesko pivo. Zaista ne razumijemo kako je moguće da u londonskom hotelu koji se zove The Londoner ne možete popiti ni jedno londonsko, ni jedno britansko pivo, nego samo Peroni i Paulaner. Izbor piva primjer je kako korporacije uništavaju sadržaj hotela.
Kad smo pitali za londonsko pivo, zbunjeni nas je konobar uputio na Londonerovu pivnicu Joshua Tavern, koja, međutim, ne radi vikendom nego samo od utorka do petka.
Treće, osoblje u Londonerovom restoranu Whitcombs jednako je nezainteresirano za svoj posao kao i većina konobara na Jadranu. Jednog smo popodneva čekali dvadesetak minuta da naručimo, pa smo se ustali i otišli u profesionalniji lokal. The Londoner je utoliko transparentan primjer nesklapnosti između profesionalizma hotelskog osoblja, recepcionera, conciergea i bellboya, i povremenog neprofesionalizma ugostiteljskog osoblja. Kažemo povremenog, jer su konobari u baru zaista odlični.
The Londoner nije hotel u koji ćemo se vraćati, jer u Londonu za sto ili dvjesto funti više možete spavati u značajno boljim hotelima. Ali The Londoner je, zbog svoje sjajne lokacije, udobnih soba, goleme energije i mnoštva lijepih gostiju, mjesto koje vrijedi posjetiti.
Leicester Square 38, London
SOBE 4/5 LOKACIJA 5/5 HOTELSKO OSOBLJE 4/5 BAROVI I RESTORANI 2/5 OSTALI JAVNI SADRŽAJI 4/5
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
