Istarski Stari podrum ove je godine mnogo bolji nego lani, što pokazuje izvrsna fiorentina

19.07.2025.
| Kult Plave Kamenice

Gotovo svaki restoran koji nazovemo radi rezervacije u Istri ove sezone ima isti odgovor: “Ima mjesta danas u koliko god sati želite.” Što nije najbolji pokazatelj za sezonu. Ako ni oni popularniji restorani nisu popunjeni onda zaista nije neka sezona. Iznimka je zasad bio samo Stari Podrum, koji nam je odgovorio kako ima još jedno mjesto i da su i u subotu rasprodani.

Dobri su razlozi zašto je Stari Podrum jedan od dva ili tri najpopularnija restorana u cijeloj Istri. Lokacija restorana je nadrealna. Terasa smještena u samom vrtu na travi je dovoljno privlačna da sama puni restoran. Gosti Starog Podruma koji uspiju dobiti mjesto na veoma traženoj terasi mogu imati osjećaj kao da su u nekom talijanskom klasiku koji slavi čisti hedonizam.

Konoba se nalazi pored najpopularnije i jedne od najljepših vinarija u Hrvatskoj, vinarije obitelji Kozlović. Čvrsto vjerujemo da većina gostiju dolazi u obilazak vinarije i nakon degustacije vina odlazi u Stari Podrum. Istarski vinski turizam je jedan od najjačih aduta regije. Ipak, sve to ne bi imalo smisla da Stari Podrum ne kuha barem dobra jela. A kuha i više nego korektno.

Prije dvije godine kad smo prvi put posjetili Stari Podrum nije nas oduševio. Sve pašte koje smo probali su bile prekuhane, kuhinja je koristila previše vrhnja, a meso nije bilo dobro. U dvije godine se očigledno jako puno toga promijenilo u Starom Podrumu. U petak navečer smo naručili fiorentinu i paštu s crnim ljetnim tarfutima. Oba jela su bila odlična i nemaju nikakvih poveznica s restoranom koji smo zatekli za prethodnog posjeta.

Najviše nam se svidjela fiorentina, koji serviraju s grilanim bukovačama. Fiorentina teška jedan kilogram je došla na velikom ovalu i pripremili su je by the book. Poslužen na vrućem ovalu, meso je bilo pečeno točno kako smo naručili, a sve je bilo začinjeno krupnom soli i zdravom količinom maslinova ulja. Jedina greška bilo je što fiorentinu nisu servirali na vrelim već mlakim tanjurima. Bukovače su također bile na razini dobrih priloga, posute finim parmezanom.

Najveće iznenađenje je bila pašta. Stari Podrum na svu sreću ne koristi tartufate već sasvim solidne ljetne tartufe. Umak za paštu je bio vrlo dobarm na bazi maslaca kakav i treba biti za tjestenine s tartufima, a pašta nije bila prekuhana. Spoj pašte i fiorentine bio esencijalno istarski i kvalificirao je Stari Podrum u viši ešalon istarskih konoba. Za desert smo probali sorbeto i palačinke koji su bili standardno dobri.

Stari Podrum bi samo još trebao dodatno obogatiti jelovnik nekim zahtijevnijim jelima. Sezonalost se uistinu poštuje. Vinska lista je među boljima u žanru istarskih konoba, a i cijene su korektne, posebno nekih Kozlovićevih vina koja se ne mogu svugdje nabaviti. Mi smo pili Ipšinu Santa Elenu koja se izvrsno slagala s tartufima, a izborila se i s fiorentinom. Račun za dvoje smo platili 167 eura.