Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Ovo nije zapravo trebao biti tekst o Plavom Podurmu. U četvrtak smo rezervirali stol u jednoj poznatoj konobi u Bujama i krenuli prema Istri oko 17 sati poslijepodne. Na gužve smo računali, ipak smo usred sezone. Stigli smo do prvog rotora na koje se odvaja cesta za Istru i vrlo brzo stali u koloni. Očekivali smo da ćemo stajati desetak minuta, na to smo nažalost navikli.
No, vrlo brzo je postalo jasno da ovo nije bila obična gužva. U jednom trenutku su se auti počeli okretati nasred ceste i kretati natrag prema Rijeci. Približio nam se kombi BINE Istra i rekao da se do Istre zapravo ne može doći jer se na cesti minira. Usred sezone BINA Istra je odlučila zapriječiti put do glavne turističke regije u Hrvatskoj i ne ponuditi alternativni put. Ovako nepažljiv sustav radova, koji bi mogao ugroziti dijelu sezonu u Istri, još nikad nismo vidjeli.
Jasno je da se radovi na novom profilu autoceste do tunela Učka moraju završiti u što kraćem roku i što bolje. Ali, raditi u srcu sezone i ne dopustiti prolazak turistima usred bijela dana nije pametna odluka, a obeshrabruje i lokalne stanovnike. Ovo nije prvi put da BINA radovima nesmotretno otežava put prema Istri. U predsezoni je znalo biti stajanja od nekoliko sati na semaforima koji nisu radili i nisu pravovremeno puštali promet. Nadamo se da će se izvođači radova opametiti i omogućiti protok prometa bez većih zastoja. U to prema dosadašnjem iskustvu nismo previše sigurni.
Kako nam je bio poseban dan zbog rođendana člana obitelji, nismo se željeli vratiti doma. Nazvali smo Plavi Podrum u Voloskom i pitali imaju li slobodnog mjesta. Plavi Podrum je jedna od najsigurnijih kvarnerskih adresa, na kojoj smo bili za dvadesetak minuta. Plavi Podrum i Volosko su bili u ljetnoj euforiji. Čitavo mjesto je bilo živo, gotovo svi lokali puni, a mnoštvo je skakalo u more sa obližnje rive.
U trenutku kad smo sjedali za stol, gospođa Kramarić nam je rekla da su prije par sati upravo stigli kvarnerski škampi, ali i prve ovogodišnje lisičarke. Nismo dvojili ni trenutka. u Plavom podrumu prvo su nam poslužili genijalni tartar od škampa u emulziji od jabuke, sa sorbetom od gina i krastavaca koji se izvrsno složio s prirodnom slatkoćom škampa. Odličan je bio i quenelle od foie gras sa škampima i smokvama, dok su škampi i različite forme pastrnjaka bili jedno od najboljih jela koje smo probali u zadnje vrijeme.
Škampi su dali fenomenalan kontrast zemljanosti pastrnjaka, koji se spojio sa slatkoćom obje namirnice. Ipak, ništa nije moglo pobijediti jučerašnji rižoto s repovima škampa i ultra svježim lisičarkama. Osim svojih superiornih namirnica, ovaj rižoto je briljirao i u klasičnim tehnikama. Svi kvarnerski ugostitelji, osim rijetkih iznimaka, trebali bi doći u Plavi Podrum na masterclass o pripremi rižota.
Buzara s mesnatim škampima je pokazala i tradicionalnu stranu Plavog Podruma, na koju je gospođa Kramarić opravdano ponosna. Nakon ovog festivala škampa nismo imali snage za dalje pa smo još probali samo desert.
Uz jela smo pili neka od najboljih hrvatskih vina koja se teško mogu nabaviti, ali Plavi Podrum je hub za prezentaciju vodećih hrvatskih vinara. Stoga smo za početak pili Matoševićevu zelenu Grimaldu iz magnuma, a nastavili s vrhunskim pošipom Case Boschi, Markusovim Pomalo i Budinskijevim OMO. Teško može bolje. Plavi Podrum neumorno pokazuje da je konstanta u kvaliteti na hrvatskoj sceni, iz godine u godinu.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
