
Do Kornata nije najlakše doći. Da biste jeli u nekima od najzanimljivijih mjesta na hrvatskoj obali, treba vam brod. Ili poznanstvo s nekim tko ima brod. Zatim je potrebno prebroditi vožnju koja ne mora uvijek biti ugodna. Vrijeme, jačina i smjer vjetra provjeravaju se na Kornatima gotovo svakih nekoliko minuta.
Sreća s vremenom nije dovoljna, treba imati sreće i s rezervacijom. Kornatski restorani, smješteni u nemjerljivo lijepim uvalama, mjesta su na koja je najbolje doći ako imate preporuku nekoga od stalnih gostiju. To im daje stanovitu ekskluzivnost, jer ipak ne dolazite na bilo kakvu javnu površinu. Kornati su nacionalni park, a većina otočića je privatna. Dolazite, dakle, na nečiji privatni posjed pod najvišom razinom državne zaštite i to treba uzeti u obzir.
Jednom kad se riješe logistički problemi, ulazite u drugu stvarnost koja nema nikakve veze s onim što ste ostavili na kopnu, bilo da dolazite iz Murtera, Zadra, Šibenika ili nekog još udaljenijeg mjesta. Prvo što očara goste je priroda. Nismo obišli sve nacionalne parkove u Hrvatskoj, ali među onima koje jesmo, Kornati su najljepši i najimpresivniji. Kristalno čisto more, minimalna infrastruktura. Atmosfera kao s najljepših razglednica.
Dok ulazite u jednu takvu prekrasnu uvalu, na kopnu se već sve priprema za privez broda. Dočekala nas je legenda Kornata – Ante “Dupin” Božikov. Gospodin Božikov je nacionalna zvijezda, chef poznat po brzopoteznom smislu za humor. S Božikovom jednostavno ne možete provesti minutu bez smijeha. Jedan od razloga zbog kojih je Opat toliko popularan i zadržava stalne goste upravo je nezaboravna atmosfera koju stvara Dupin.
Nakon kratkog zabavnog razgovora i čaše Antica Fratta Franciacorte, obišli smo Opatovu lučicu i donji bar. “Atmosfera je ovdje više kao na Zrću nego na Kornatima,” rekao je Božikov pokazujući na luksuzne jahte koje su okupirale rivu. Amerikancima hrvatskih korijena koji su htjeli proslaviti rođendan na Opatu, zabava je bila osigurana cijeli dan – započeli su kamenicama s blagim dodirom grila, nastavili ručkom u konobi Opat, a navečer je Dupin radio skradinski rižoto. U takvim okolnostima Božikov je uspio pronaći vremena za nas i ostale goste.
Hrana je treći razlog zbog kojeg se dolazi na Kornate, nakon božanstvene prirode i osebujnog domaćina, ali svakako jednako bitna. Opat radi u teškim uvjetima. Logistički je gotovo nemoguće održavati stalne veze s kopnom, na otočiću nema trgovina ni veleprodaje pa skoro sve moraju raditi sami. Dobri odnosi s lokalnim ribarima koji dobavljaju hlapove, jastoge, škampe i prvoklasnu ribu su od strateške važnosti. Prije dvije godine Božikov nam je rekao da su ribari na ovim prostorima glavni i vode riječ. Na svu sreću, to se u Opatu nije promijenilo. Ono što se svake godine promijeni jest nekoliko jela na meniju.
Lagani ručak smo započeli cezar salatom s kozicama koja se radi pred gostima i odlično funkcionira na plus 30 stupnjeva. Na stol je zatim došla još jedna salata koje smo se sjećali od zadnjeg posjeta – Opatova poznata jastog salata. Jastog salata je potpisno Opatovo jelo, kojem je trebalo nekoliko godina usavršavanja. Uz jastoga smo dobili i nekoliko sirovih malih zalogaja, među kojima su najbolji bili svježa tuna i škampi. Jakovska kapica s pestom bila je uvertira u glavno jelo – riblji wellington. Riblji wellington u Opatu je još jedno novo uspješno jelo. Kokot se omota u alge i tijesto pa se zalije tehnički perfektnim beurre blancom. Spoj internacionalnih i lokalnih elemenata na visokoj razini, s najboljim namirnicama.
Kratki, ali upečatljiv ručak završili smo našim gratiniranim palačinkama, ovoga puta s orasima, koje Opat radi vjerojatno najbolje u Hrvatskoj. Opat je i ove godine jedno od najzanimljivijih i najboljih mjesta za autentični luksuzni odmor u Hrvatskoj. Spaja netaknutu prirodu, vrhunskog domaćina, čist pristup hrani i vrhunsku vinsku listu. Uz ručak smo pili Henri Giraud Esprit šampanjac i Etnu Bianco sa Sicilije, a sve smo zaključili Božikovljevim ginom.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.