
U ovo doba godine redovito se raspravlja o cijenama u hrvatskom hotelijerstvu i ugostiteljstvu. Hotelijeri i ugostitelji vrlo često tvrde da Hrvatska zapravo nije skupa, nego da nam dolaze gosti male kupovne moći kojima se, eto, čini da je Hrvatska skupa. Ovo je samo djelomično točan izgovor koji ima malo širi kontekst: u Hrvatsku uistinu dolaze gosti niže kupovne moći, ali zato što hotelijeri ne žele investirati u luksuzne hotele.
No, Hrvatska i izvan tako definiranog konteksta definitivno jest skupa. Hrvatska je, u apsolutnim iznosima, katkad skuplja od Španjolske i drastično skuplja od Portugala, ne računajući restorane s tri i dvije Michelinove zvjezdice, koji predstavljaju posebnu tržišnu kategoriju.
Evo primjera. Najskuplji kokteli u baru luksuznog madridskog hotela Edition koštaju oko 15 eura. Najskuplji kokteli u baru novigradskog hotela Maestral lani su koštali 16,5 eura. U lisabonskom restoranu Canalha, jednom od najboljih u glavnom portugalskom gradu, pojeli smo pola jelovnika uključujući velike žive rakove i dvije boce dobrog vina za oko 150 eura. Na Jadranu bismo takvu večeru platili minimalno 250 do 300 eura.
U Barceloni, u korektnom five-star hotelu, dosta luksuznu sobu na 17. katu s fantastičnim pogledima na more plaćali smo oko 500 eura. Hrvatski hoteli ranga W u Barceloni barem su desetak posto skuplji. Hrvatska ima manji BDP od Španjolske, a španjolska gastronomija je neusporedivo naprednija od hrvatske.
Hrvatska, dakle, jest objektivno skupa, što god hrvatski ugostitelji i hotelijeri mislili o tome. I zato, među ostalim, Hrvatska kontinuirano turistički pada. Naravno, Hrvatska ne smije postati jeftina kao Albanija, ali ne smije biti skuplja od ozbiljnih mediteranskih velesila poput Španjolske i Portugala.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.