Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Na jučerašnji dan, točno prije 53 godine, otvorila su se vrata kafića Charlie u Gajevoj ulici broj 4. Ta vrata, uzgred rečeno, trebala su biti sa strane, tamo gdje je danas veliki prozor, a ne sprijeda – okrenuta prema trgu – kao što je to bilo svih ovih godina.
Već sam ranije pisao o otvaranju tih vrata i o narednih pedeset godina tijekom kojih su ostajala konstantno otvorena za sve goste, kojih, poznato je, tijekom pola stoljeća nikada nije nedostajalo.
Nakon nekoliko godina zatvorenosti, prostor je prošle godine ponovno otvoren pod novim vodstvom. I o tome sam pisao – samo malo potražite na internetu. Ono o čemu danas pišem jest da na istom mjestu gdje su prije više od 50 godina trebala stajati Charlijeva vrata sada stoji mali pult za sladoled i veliki Carpigiani aparat za izradu soft sladoleda.
Zagreb je posljednjih godina doživio pravu revoluciju u ponudi sladoleda. Na svakom ćošku prodaje se neki koji se predstavlja kao najbolji, no ono što je do sada nedostajalo su soft sladoledi – mekani, kremasti sladoledi koji se u SAD-u komercijalno prodaju još od kraja 1930-ih.
Nije sasvim jasno tko je i kako izmislio soft sladoled, koji je zbog ulaska više zraka znatno mekši od klasičnog sladoleda. Brandon Lewis iz Windsora u Kanadi patentirao je 1926. automatski aparat za sladoled, za koji se smatra da je prvi takav aparat. Njegova tvrtka Taylor i danas proizvodi aparate za sladoled, uključujući one za McDonald’s.
Tijekom vikenda Dana sjećanja 1934. godine, Tom Carvel, osnivač marke i franšize Carvel, doživio je puknuće gume na svom kamionu za sladoled u Hartsdaleu, New York. Zaustavio se na parkiralištu i počeo prodavati svoj mekani sladoled prolaznicima. U roku od dva dana prodao je cijelu zalihu i zaključio da su fiksna lokacija i mekani smrznuti deserti potencijalno dobra poslovna ideja. Godine 1936. otvorio je prvu trgovinu na mjestu pokvarenog kamiona i razvio tajnu formulu te patentirane aparate za izradu sladoleda na vrlo niskim temperaturama.
Dairy Queen također tvrdi da je izumio soft sladoled. Godine 1938., blizu Molinea u Illinoisu, J. F. McCullough i njegov sin Alex razvili su svoju formulu za mekani sladoled. Njihov prvi prodajni eksperiment održan je 4. kolovoza 1938. u Kankakeeju, Illinois, u trgovini njihovog prijatelja Sherba Noblea. U roku od dva sata podijelili su više od 1600 porcija – više od jedne svakih 4,5 sekundi.
Postoji i mit da je krajem 1940-ih buduća britanska premijerka Margaret Thatcher kratko radila kao kemičarka za proizvođača hrane J. Lyons and Co., u vrijeme kada je tvrtka surađivala s američkim distributerom Mister Softee i razvijala recept za soft sladoled kompatibilan s američkim strojevima. Thatcherina točna uloga nije jasna, ali navodi se da je radila na kvaliteti nadjeva za kolače i pite te istraživala saponifikaciju. Govorilo se da je njezina čelična ruka „smekšala“ dotad isključivo tvrdi sladoled…
Ništa od navedenog nije potpuno sigurno, ali sve je moguće. Ono što je sigurno jest da su Carpigiani aparati za izradu talijanskog soft sladoleda daleko najbolji na svijetu. Upravo taj aparat imaju u Charlieju – lokalu koji je, vrlo je moguće, prvi uveo soft sladoled na zagrebačku Špicu, pedeset i tri godine nakon što je otvorio svoja vrata i na neki način stvorio tu kultnu zagrebačku lokaciju.
Jučer, u subotu između 11 i 14 sati, odlučio sam isprobati Charliejev sladoled u čast njegovog rođendana. Cijena je bila oko 4-5 eura, ako se uzmu svi prilozi, kao što sam ja učinio – ali vrijedilo je mnogo više. Uzeo sam kombinaciju čokolade i vanilije koju mi je stručno pripremio djelatnik Charlieja, koji je prethodno prošao obuku za rukovanje sofisticiranim aparatom koji do najsitnijeg detalja određuje okus sladoleda: od količine smjese (najmanje, srednje ili najveće opterećenje), vrste smjese (bogati kremasti sladoled ili delikatni voćni sorbet) do kvalitete gotovog proizvoda.
Soft sladoled općenito ima niži udio mliječne masti (3 do 6 posto) u odnosu na konvencionalni sladoled (10 do 18 posto), što je jedan od glavnih razloga zašto sam veliki obožavatelj ovakvih sladoleda. Charliejev soft sladoled bio je, bez pretjerivanja, fantastičan.
Dodao sam mu još neke priloge s okusom Rafaela i još nečega po preporuci konobara, što sam već zaboravio, te sam se prepustio užicima hladnog osvježenja na vrući ljetni dan u Zagrebu.
Ljudi su tutnjali Gajevom ulicom, svatko zaokupljen svojim mislima. Tražili su mjesto gdje će se nakratko skloniti od vrućine, popiti piće sa starim prijateljem ili samo uhvatiti mali predah uz kavu i cigaretu. Ja sam uz taj sladoled odlutao u sedamdesete godine prošlog stoljeća, kada su Mirko i Zdenka Braun otvarali Charlie. Siguran sam da nisu mogli ni zamisliti da će nekad na mjestu njihovih nesuđenih vrata stajati aparat za pripremu soft sladoleda.
Dobro je, međutim, što stoji – baš kao što je dobro što Charlie, taj kultni zagrebački lokal, povremeno uvodi inovacije u svoju ponudu. Jedini je to način da centar grada ostane vibrantan i zanimljiv, a da ovaj lokal bogate povijesti proslavi i okruglo stoljeće svog postojanja te doživi još blistaviju budućnost.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
