Evo kako je izgledala tipična bistronomska ponuda u Poreču prije nekoliko godina. Zbog poslovnih razloga jeli smo u jednom velikom restoranu blizu ulaza u Eufrazijevu baziliku. Dobrog i poštenog konobara pitali smo jesu li brancini i orade svježi. Čovjek je iskreno rekao da su brancini i orade zamrznuti. Pitali smo zašto su zamrznuti, kad se uzgojena riba može svakodnevno nabaviti svježa. Pristojni konobar odgovorio je: “Zato što je takva politika kuće. Naš restoran radi isključivo sa zamrznutom ribom.”
Ova anegdota najbolje oslikava stanje u porečkoj gastronomiji početkom desetljeća. Uz iznimku Spinnakera, Sv. Nikole, Divina i Marine u industrijskom predgrađu Kukci, Poreč je bio grad u kojem se nije moglo dobro jesti.
Sinoć smo večerali u Fogu by Bekal na plaži Pical. U Fogu smo, među ostalim divotama, pojeli genijalnog divljeg svježeg brancina pečenog i poširanog u velikom smokvinom lišću, serviranog s najslađim malim kuhanim krumpirom i blitvom s pinjolima. Prije ovog fenomenalnog jela probali smo tostadu s tunom na ličkoj basi, umaku od pečene paprike i macha salsom pripremljenom s morita ili serrano čilijem, češnjakom, uljem i soli.
Tostada je bila najukusnija od svih tostada i tacosa koje smo kušali, na razini nezaboravne večere u restoranu briljantne meksičke chefice Rosio Sanchez u Kopenhagenu. Zatim su nam donijeli izvrstan tartar biftek s napuhanom rižom i svježim ljetnim tartufom, poslužen sa sočnim i podatnim flatbreadom. Slijedio je ražnjić od pečenog kupusa s ljetnim tartufom na umaku od inćuna.
Probali smo i pizzu, jedno od dva najprodavanija jela za ručak u Fogu by Bekal. Pizza s jakovskim kapicama, stracchinom i svježim tartufima bila je prilično inovativna i vrlo ukusna. Nismo imali snage, jer smo se prejeli, kušati Fogova potpisna jela – odojak i janjetinu u sirutki.
Fogo by Bekal ima dva menija: na meniju za ručak najpopularnije su pizze, ćevapi od boškarina i burgeri s boškarinom. Meni za večeru sadrži niz jela zagrebačkog Bekala, plus pažljivo razrađena i raskošno ukusna sezonska i riblja jela. Cijene su više nego prijateljske za tu razinu kuhanja – malo što je skuplje od 20 eura.
Na vinskoj listi i karti koktela treba još raditi, ali Fogo je otvoren prije mjesec dana. Pili smo odličan Tomčev Blanc de Noirs i lijepu Coronicinu Malvaziju iz 2024.
Fogo bu Bekal se donedavno zvao Pentola. Pentola je bila tipična trattoria na plaži s pastama, salatama i pizzama. Onda se Valamar dogovorio s Tvrtkom Šakotom i Markom Turkovićem da ova dva talentirana i vehementna zagrebačka chefa preuzmu Pentolin prilično velik prostor u šumi kraj mora, i ondje otvore Fogo by Bekal, restoran s elaboriranom hranom za plažu.
Rezultat je impresivan. U tridesetak godina koliko redovito posjećujemo Poreč, u gradu i na cijeloj Poreštini nikad nismo jeli tako ukusnu hranu, ne računajući večere Roberta Ceree. Ali, Roberto Cerea, koji večeras osobno kuha u Miramareu, u Italiji vodi restoran s tri Michelinove zvjezdice.
Fogo je za dvije klase najbolji bistro u povijesti porečkog ugostiteljstva. Svi porečki restorateri, chefovi i sommelieri koji nemaju problema s viškom taštine, trebali bi kampirati u Fogu i učiti o okusima i o zaista svježoj hrani. U subotu je u Fogu by Bekal kuhao Marko Turković, koji ovog ljeta po dva tjedna provodi u Poreču, a tjedan dana u Zagrebu u Bekalu. Gospodin Turković doima se relaksirano i veselo. Turković i Šakota trebali bi, zapravo, biti ponosni. Njih su dvojica u samo mjesec dana redefinirali porečku i istarsku bistronomiju.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.