Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Ovogodišnje lipanjske vijesti iz Londona svakako su bolje od lanjskih. Hrvatska su vina ove godine osvojila 14 zlatnih medalja, što je još uvijek daleko od najboljih godina, kada je u Hrvatsku dolazilo 25 zlata, ali je bolje od lanjskih 11 zlatnih medalja.
Platinasta medalja za muškat San Salvatore braće Benvenuti gotovo je očekivana, jer je, gledajući kontinuitet berbi, San Salvatore najbolje hrvatsko vino ovog stoljeća, uz Milošev Stagnum. Zlatna medalja za Kozlovićevu Santa Luciju također je očekivana vijest, jer je Santa Lucia, gledano kroz godine, najbolja hrvatska malvazija. I Frankovićeva Korona iz berbe 2019. iz istog vinograda još je jedna zlatna ponavljačica.
Marko Fakin odavno je pretplaćen na Decanterova zlata, a njegova Malvazija La Prima, uz Omo Milana Budinskog i Veraldinu malvaziju Castagnari, najekspresivnije je istarsko bijelo vino. Korčulanska vinarija Zure i ove je godine s dva zlata dokazala visoku međunarodnu klasu. Međutim, ni jedna zlatna medalja ne može prikriti neprijepornu činjenicu da se u Dalmaciji, a osobito u južnoj Dalmaciji, klasična pjenušava vina jednostavno ne mogu proizvoditi bez značajnih korekcija kiseline. To čini dalmatinski pjenušavi lobi potpuno bespredmetnim. Zlatna medalja za Testamentov Plavac gotovo je prirodna, jer Testament kontinuirano proizvodi izvrsna vina.
Najveće iznenađenje priredila je vinarija Hvar Hills s dva zlata za vina od internacionalnih sorti. Iznenadila je i istarska vinarija Bernobić zlatom za mladu malvaziju, dok se zlato za Casu Boschi moglo predvidjeti, budući da se radi o iznimno elegantnom pošipu.
No, najvažniji hrvatski rezultati ovogodišnjih Decanterovih Svjetskih nagrada nalaze se u “rudnicima srebra“. Hrvatska su vina osvojila više od sto srebrnih medalja, što ukazuje na standardno visoku kvalitetu domaće vinske industrije u različitim rangovima cijena i žanrova.
Srebro je, primjerice, osvojila Medeina prestižna Malvazija Montiron (baš kao i lani), ali i Medeina osnovna Malvazija, koju mnogi hrvatski ugostitelji neznalački podcjenjuju zbog niske cijene i navojnog čepa. Klaudio Tomaz osvojio je čak pet srebrnih medalja; i dalje smo uvjereni da Tomazov Bijeli pinot zaslužuje zlato, baš kao i srebrni Colettijev Francesco Grande – najambiciozniji sivi pinot dosad proizveden u Hrvatskoj.
Erdorovo srebro za podcijenjeni Blend One još je jedan primjer izvanredne vrijednosti za novac, Markus je nastavio svoj Decanterov put s dva srebra (zlata su pitanje vremena), Royal Hill potvrdio je srebro s IWC-a za Sauvignon, Bastian je uspješno debitirao s prvim crnim srebrom za Cabernet Franc, koji ima zlatni potencijal, kao i Cabernet Franc Jasne Antunović.
Ivan Kadum dobio je tri srebra, baš kao i Igor Radovanović. Posebno je zanimljivo da je tri srebra osvojila i hvarska vinarija Tončija Marjana, čiji je Plavac Vron Bod svojedobno nagrađen zlatnom medaljom. Tri srebra dobio je i Ante Sladić, a po dva Robi Bertoša i zadarska Bora, koja je potvrdila status vodećeg sjevernog proizvođača pošipa.
Pregršt srebrnih medalja iz svih hrvatskih vinogorja pokazuje da naša vinska industrija ima dosta razloga za umjereni optimizam. Decanterove Svjetske nagrade i dalje su, zbog ogromnog broja uzoraka i globalnog medijskog odjeka, uvjerljivo najutjecajnije svjetsko vinsko natjecanje.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
