Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Strogi centar Zagreba u nedjelju za ručak izgledao je kao duboka provincija. Gotovo svi bolji restorani bili su zatvoreni, terase prekrivene ceradama, turisti su lutali gradom tražeći mjesto za ručak i pokušavali se zgurati u prepune turističke zamke u Tkalčićevoj i nekoliko dobrih mjesta poput Sala koje je počelo raditi nedjeljom i pucalo je po šavovima od gužve, ili Bistora Pod Zidom i Ficleka čije su terase bile pune od podneva pa skoro do večeri.
Nakon što smo napravili krug po centru na plus trideset, sjetili smo se Beštije, bistroa koji smo u sedam godina koliko radi u dvorištu u Masarykovoj ispod NAV-a Tvrtka Šakote, posjetili premalo puta. Beštiju su 2018. godine otvorili vlasnici tada veoma popularnog burger bara Flying Pig s Hvara i nakon tri godine je prodali.
Novi vlasnik u Beštiji je promijenio puno toga, ali DNK Beštije nije mijenjao. Beštija je ostala simpatični gradski bistro s jednostavnom, svježom i zabavnom hranom. U Beštiji se danas kuha maštovitije nego nekad i malo više se pazi na sezonalnost. U nedjelju smo jeli rižoto od graška i boba, aguachile od jakovskih kapica, paljeni poriluk na debelom komadu kruha od kiselog tijesta s tučenom rikotom i pestom od pistacija i rozbif s tonnatom s peršinom, botargom i hrskavim kupusom. Sve što smo dobili bilo je ukusno, svježe i tehnički korektno. Okusi nisu baš precizni, ali su relativno čisti i dovoljno dobro složeni da biste uživali u ručku.
Aguachile, meksičko jelo slično cevicheu, pun je svježe limete, sa sočnim kockama kisele zelene jabuke i aromatičnim korijanderomro s uljem od kopra. Usoljene jakovske kapice s kojim ga rade, unatoč premaloj količini svježeg čilija, pretvaraju ovo jelo u malu dnevnu atrakciju. Pravilno kuhani rižoto pun ljetnih okusa graška i boba pojačan je velikom žlicom kreme od kozjeg sira i osvježen s puno mente. Pečeni, karamelizirani poriluk prirodno ide na ricottu, ali jelo nije zakucano. Okusi su ostali nepovezani, kao i teksture.
Najbolje jelo ipak je bio je ramstek, tanko rezan i složen na pire od krumpira, preliven tonnatom i teksturalno dotjeran hrskavim prženim kupusom. Sporo pečena govedina, kremasti pire i inćuni slasna su kombinacija i dovoljno lagani čak i za ove ljetne vrućine. Iako je porcija divovska, pojeli smo sve pa za deserte nismo imali kapaciteta.
Vinska lista u Beštiji je umjereno ideologizirani hit and miss tipičan za ovakve restorane u Zagrebu. Odlično je što gotovo sva vina toče na čaše. Opisi vina su zabavni i informativni. Kategorije, međutim, nisu ujednačene kvalitetom ni izborom. Na listi se mogu pronaći veoma dobra vina i neke seksi etikete poput Zelena Pasjeg Repa i Pieropan Soavea, ali i posve mediokritetska vina. Uz ručak smo pili izvrsni Dvanajščak-Kozolov Sauvignon Mohokos i eterično Bilo Filipa Bibića.
Beštija drži i nekoliko craft piva i ima listu koktela, uključujući potpisne, po prijateljskim cijenama. Servis je profesionalan i ljubazan. Beštija je racionalno postavljeni, pouzdani casual bistro u kojemu nijedno jelo nije dosadno. Trebaju, međutim, još ozbiljno raditi na izvlačenju i preciznosti okusa i beskompromisnije pristupati sezonama. Bila bi naprosto šteta da to ne pokušaju, jer ako sedam godina ostajete tek simpatični i zaigrani a ne dižete ljestvicu kuhanja, ulazite u ozbiljan rizik. Obilan ručak za svoje s dvije čaše vina, kombuchom, velikom bocom mineralne i dvije kave s mlijekom platili smo 109 eura.
Masarykova 11, Zagreb
HRANA -4 VINO +3 AMBIJENT -4 SERVIS +4
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
