Ručak u prirodi nedjeljom? U Zagrebu i okolici to je postalo gotovo nemoguće

Počelo je ljeto i nikome se ne da ostati u gradu. Ali gdje otići na dobar nedjeljni ručak u prirodi, ako vam se baš ne vozi do Opatije ili Rovinja? Odgovor je deprimirajući: gotovo nigdje. Zagreb i njegova bliža okolica doslovno nikad nisu imali manje gastronomskih restorana s velikim, zelenim terasama u prirodnom okruženju nego u zadnjih nekoliko godina.

Dubravkin put, koji ima uvjerljivo najljepšu terasu u gradu, ne radi nedjeljom. Apetit Marina Rendića, koji je imao lijepu terasu blizu Cmroka, lani je izgorio. Špilja u Otruševcu, smještena duboko u šumi i s najljepšim vrtom na samoborskom području, više ne radi nedjeljom, što je prilično nerazumljivo – pola zagrebačke restoranske publike borilo bi se za rezervacije da je otvorena.

Restoran Maksimir na ulazu u Maksimir ne poslužuje hranu na terasi, što je također umjereno nejasno. Šestinski lagvić, s genijalnom, ogromnom podsljemenskom terasom s pogledom na cijeli grad, nažalost ne možemo nikome preporučiti jer je hrana tamo već desetak godina substandardna – zapravo, ta ocjena je eufemizam.

Legendarna samoborska krčma Gabreku ima dobru hranu, divno osoblje i odlične cijene, ali ne baš privlačnu terasu. Uvijek prepuni Wirtshaus ima relativno malu terasu s limitiranim pogledom na zelenilo. Gračanka, koja je imala veliku zelenu terasu s puno hlada, zatvorena je već pet godina.

Što preostaje? Gotovo ništa, odnosno tek tri ili četiri restorana gdje zaista sjedite u prirodi ili imate dojam da ste u prirodi, i gdje je hrana dobra ili prihvatljiva.

Prvi i najvažniji je, naravno, restoran obitelji Korak na Plešivici, s najljepšim otvorenim prostorima na cijelom zagrebačkom području. Teško je reći što više impresionira: pogled na okolna gorja i doline ili stolovi postavljeni ispod stotinjak godina starih lipa blizu Korakovih vinograda. Korak je ozbiljan Michelinov restoran s dva degustacijska menija: kraći košta 118, a dulji 141 euro.

Ako želite nešto manje ambiciozno i niste spremni potrošiti 600 do 1000 eura za obiteljski ručak za četvero, preostaje vam Batak na golf igralištu – najelegantnije uređen Batkov restoran, smješten u gotovo ladanjskom ambijentu.

Tu je još Cantilly u Samoboru, čija terasa gleda na restoranski povrtnjak i kojeg možemo preporučiti prvenstveno strastvenim enofilima. Spomenimo i vječni Okrugljak, najstariji trajno aktivni restoran u Zagrebu. Okrugljakovi stolovi kraj potoka najugodniji su restoranski zaklon od vrućine u cijelom Zagrebu, no hrana je tamo već dugo u drugom planu.

Skenderica na Remetama može se pohvaliti lijepim pogledima, premda se taj dio podsljemenskog Zagreba žestoko preizgradio, pa je teško govoriti o ručku u prirodi.

I to je doslovno sve.

Pomalo depresivna činjenica da ove lijepe, sunčane i vruće lipanjske nedjelje Zagrepčani ne mogu gotovo nigdje ručati u prirodi posljedica je dva bitna procesa.

Prvo, podsljemenska restoranska scena propada barem petnaestak godina: nema više markuševačkih Gušta ni Gračanke, a u Lagviću se ne može pristojno jesti. Restoran Kod Debelog trajno je zatvoren, što nije šteta jer je još prije desetak godina hrana ondje postala katastrofalna. Zagreb je dakle izgubio prostore gdje se desetljećima odlazilo na nedjeljni ručak u prirodi.

Drugo, zbog nedostatka osoblja restorani skraćuju radno vrijeme i radni tjedan i ruše profesionalne standarde, što se naravno odražava i na nedjeljnu restoransku ponudu u Zagrebu.

Stoga toplo preporučujemo da odete na plac, kupite puno svježeg sezonskog povrća i skuhate ukusan i zdrav nedjeljni ručak kod kuće.

Naslovna fotografija/Ilustracija

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.