Danas smo u Zlatnoj školjki u Martićevoj sjedili između dva umirovljenička stola. Desno od nas jedna gospođa i gospodin naručili su dnevno jelo, male pržene trilje s raznobojnom krumpirovom salatom. Lijevo od nas ručale su dvije dame, koje su prvo naručile po čašu Krauthakerova pjenušca, a zatim raspravljale o tome hoće li ručati skradinski rižoto, rižoto s kozicama ili ražnjiće od grdobine. Jedna je gospođa zaboravila ponijeti naočale, pa joj je njezina prijateljica iscrpno i strpljivo čitala jelovnik, o kojem su dame zatim prilično kompetentno raspravljale.
Konobari Zlatne školjke prema gošćama i gostima za oba “penzionerska” stola ponašali su se jednako ljubazno kao da je riječ o gostima koji su naručili živog hlapa i velike žive škampe. Zlatna školjka uspjela je održati demokratičnost i ravnopravnost svih gostiju, i to je jedna od strateških prednosti jednog od najboljih zagrebačkih ribljih restorana.
Prije desetak dana u Asiji na Zvijezdi sreli smo Tončija Vujića, filozofa, leksikografa, novinara i ministra kulture u Vladi Ivice Račana. Gospodin Vujić, koji se približava osamdesetoj, ručao je s dugogodišnjom prijateljicom s kojom je strastveno raspravljao o gastronomiji, s naglaskom na razine pikantnosti sečuanske kuhinje.
U hrvatskoj se javnosti socijalni status umirovljenika uglavnom opisuje ugroženim, što je u velikoj većini slučajeva točno, jer rast mirovina drastično zaostaje za rastom plaća. Međutim, u mnogim dobrim gradskim restoranima sve češće viđamo umirovljenike koji iskreno uživaju u hrani i koji točno znaju što jedu, bilo da je riječ o azijskom fusionu, mediteranskim jelima ili lokalnim klasicima. Gastropenzioneri gurmani svakako spadaju među najsimpatičnije demografske grupe u hrvatskim restoranima.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.