Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Cres je jedan od najljepših hrvatskih otoka. Do Cresa nije najlakše doći. Prvo treba proći gužvu Krčkog mosta, pa ući u drugu gužvu trajekta i nakon toga još voziti po Cresu. Zahvaljujući takvoj nedostupnosti Cres je jedinstvena pojava na hrvatskoj obali. Neizgrađen, netaknut masovnim turizmom i pun prekrasne divlje prirode. Ta netaknutost je naravno imala i određenih mana.
Cres nikad nije imao ozbiljan restoran ni pristojan hotel. Na otoku radi nekoliko vrlo dobrih rustikalnih konoba, ali ambiciozni restorani kakvi se mogu pronaći na drugim jadranskim lokacijama Cresu su nedostajali. Lani se na otoku napokon otvorio Isolano, hotel iz Marriottovove linije butik hotela Autograph Collection Isolano je prošlu jesen proveo u soft openingu. Što je bila dobra odluka jer se hotel tako nedavno mogao otvoriti s uigranim osobljem.
U soft openingu je većinu protekle godine proveo i The Moise, fine dining restoran hotela Isolano, sasvim sigurno najambiciozniji restoran dosad otvoren na Cresu. Palača The Moise koju su u 16. stoljeću podigle obitelji Petris i Moise, najveća je patricijska renesansna palača u Hrvatskoj i jedan od najvažnijih creskih kulturnih spomenika čiju vrijednost stanovnici otoka praktički donedavno nisu osvijestili.
Restoran The Moise otvoren je s nekoliko plemenitih ideja, od kojih je najvažnija njegov gastronomski identitet. Restoran surovu divljinu Cresa stavlja u prvi plan. Gotovo 90 posto namirnica dolazi od malih lokalnih proizvođača, a recepture prate cresko nasljeđe i provlače ga kroz napredne moderne tehnike. Oda Cresu nisu samo jela. The Moise je otišao korak dalje pa, primjerice, koristi posebno dizajnirane tanjure u obliku otoka ili ukrašene detaljima poput grba Cresa. Na početku svakog slijeda gosti dobivaju i fotografije ribara, ovaca, gustih šuma i čistog mora, kako bi se pobliže upoznali s misijom The Moisa. Sve bi to, međutim, bilo teži kič da The Moise nije dobar restoran.
Chef Aleksandar Kerekeš stekao je profesionalno iskustvo u nekoliko svjetskih restorana s tri Michelinove zvjezdice. Njegov, jelovnik, originalan i konzekventno lokalan, počinje s nekoliko vrlo dobrih pozdrava iz kuhinje. Janjeći tartlet s marmeladom od šumskog voća i ovčjeg sira je jako lijepo otvorio večeru, ali je najbolji pozdrav bio tartlet od šampinjona, lisičarki i smrčaka, pun dubokih šumskih okusa. Prvi službeni slijed je bio maestralan. Takoyaki punjen hobotnicom vjerojatno je jedno od najboljih jela koje smo ikad probali na Cresu. Zabavna verzija hobotnice u krafnici ultimativni je snack kompleksnog okusa koji jednostavno traži repete.
Treba pohvaliti i originalan tanjur od prave hobotnice na kojem jelo dolazi. Visoku razinu održalo je možda i najvažne The Moiseovo jelo, kvarnerski škamp. Škamp na stol dolazi u dvije podjednako uspješne verzije; kao tartar od škampa i kao rep od škampa umotan u lardo. Ovdje su vrlo bitnu ulogu odigrala i razna ulja koja The Moise koristi, poput primjerice ulja od kulena. Tanjur je dobio dimenziju svježine, slatkoće, mineralnosti i dima hibachija kao i dugi aftertaste, koji je s nama ostao nekoliko minuta. Veliko jelo, koje s nalo nadogradnje može postati međunarodno relevantno. Škampima, naime, bolno nedostaje kontrast u teksturi.
Najfotogeničnije jelo dana bile su svakako lignje obojane plavom spirulinom. Ovaj tanjur jest dobar i zabavan, ali okusi nisu bili dovoljno kompleksni, kao da je u ovom jelu stil bio važniji od sadržaja. Što je odmah ispravio nepretenciozni osliće koji se kupao u prekrasnom svilenkastom beurre blancu s dodacima kavijara i kamenica, jedinim sastojcima na meniju koji nisu došli s Cresa. Kavijar i kamenice jednostavno nemaju zamjene, pa je ova chefova odluka ispravna. Glavno jelo je briljiralo. Creska janjetina s palačinkom od gljiva i kruhom premazanim janjećom mašću odala je počast jednom od najukusnijih komada mesa u Hrvatskoj. Sočna i hrskava janjetina s pažljivo pripremanim prženim nitima janjeće kožice, pokazale su svu raskoš ove nevjerojatne creske namirnice. Bogato glavno jelo uspješno je zaključilo slani dio jelovnika. Deserti su također održali visoki razinu. Posebno nam se svidio desert od drače, ali i petits fours s medom, lavandom i maslinom.
The Moise je počeo vrlo dobro, ne sakrivajući ambicije. Trud i pažnja prema detaljima su osjetni. Isolano i The Moise sigurno su najznačajnije novo otvorenje koje će Kvarner ove godine doživjeti. Vinska karta je solidna i sadrži nekoliko svjetskih vina,a cijene su pristojne za hotel s pet zvjezdica. Jedini minus je ambijent restorana. The Moise je zamišljen kao nešto eksluzivniji fine dining restoran, ali u cijeloj sali izbrojali smo sveukupno četiri stola koji možda mogu primiti desetak gostiju po večeri. The Moiseov koncept traži potpuni mir i opuštajuću atmosferu. Stoga je začuđujuće da su projektanti ekskluzivni restoran smjestili takoreći u lobby hotela i odvojili ga samo zavjesama. Nije neobično da večerajući u The Moiseu čujete viku iz hotelskog bara, gledate tko prolazi kroz recepciju i kroz staklene stijene promatrate terasu drugog bara i restorana u hotelu . Bez obzira na ovu zamjerku, The Moise je vrlo dobar restoran koji je prodrmao uspavanu cresku gastronomiju onako kako to Cres i zaslužuje.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
