Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Gavrilović je jednom pradavno, u teža, kompliciranija i općenito tržišno neprijateljska vremena, bio ponos hrvatske mesne industrije. U doba nesklono privatnom poduzetništvu, skoro sva su mala privatna gospodarstva, od Vukojevca i Lekenika do Petrinje i cijela Banije, radila za Gavrilović koji je lokalnom stanovništvu omogućavao stalni sigurni prihod.
Gavrilović je u ono predratno vrijeme proizvodio neke od najfinijih suhomesnatih delikatesa u Hrvatskoj, Jugoslaviji i užoj regiji. Gavrilovićeva Zimska bila je pojam nečeg najboljeg što su mesne industrije bivše države mogle pustiti na tržište. Gavrilović je, naravno, i u ono vrijeme proizvodio ogromne količine neslavnih pašteta, koje su se kao i danas sastojale od životinjskih ostataka, masnoće, soli i umjetnih boja. Baš kao i Gavrilovićeve hrenovke i mesni doručci.
No, predratni se Gavrilović baš i nije pravio da su paštete i mesni doručak gastronomski proizvodi. Gastronomski proizvodi bile su Zimska, Srijemska, Bečka, i još par salama i kobasica. Poratni Gavrilović odustao je od domaće proizvodnje. Na Baniji više gotovo nitko ne uzgaja svinje i krave za za Gavrilović, jer Gavrilović prerađuje uvoznu sirovinu. Gavrilović živi od prerade trećerazrednog uvoznog mesa, i od pašteta koje su jednako grozne kao i one prije četrdeset godina, U redu, takvi proizvodi imaju svoj čvrsti, široki tržišni segment i tu ništa nije sporno.
Trash industrijska hrana masovno je popularna i u zemljama neusporedivo bogatijima i potrošački osvještenijima od Hrvatske. Njena popularnost nije uvjetovana samo niskim cijenama. Problem je, međutim, kad se čisti trash kao što su po svom sastavu Gavrilovićeve i mnoge druge jeftine industrijske paštete, želi prodati kao gastronomski proizvod. A to Gavrilović upravo pokušava sa svojim novim paštetama, na čijim etiketama piše, velikim slovima, Pačja i Guščja s tartufima, obje s konjakom.
Ovdje se radi o nečemu što bismo mogli nazvati velikom propagandnom prevarom. Naime, na stražnjoj etiketi Pačjih i Guščjih pašteta vrlo su precizno, kako zakon nalaže, navedeni stvarni sastojci tih bastardnih proizvoda. Pačja pašteta sadrži, prema Gavrilovićevoj deklaraciji, samo 10 posto pačje jetre. Ostatak Pačje paštete, a riječ Pačja uvjerljivo je najveća na etiketi, čine svinjsko masno tkivo, svinjsko meso, vrhnje za kuhanje, škrob, sirutka, palmino ulje, češnjak u prahu, začini, pojačivači okusa i još nešto aditiva i konzervansa s famoznim E brojevima.
Gavrilović je, dakle, na tržište pustio paštetu čija etiketa sugerira da se radi o pašteti od pačje jetre, u kojoj 90 posto sastojaka nema baš nikakve veze s pačjom jetrom ni s pačjim mesom. Ovaj Gavrilovićev potez vjerojatno nije protuzakonit. Ali suštinski je obmana potrošača. Većina potrošača ne zna mnogo o paštetama od pačje i guščje jetre. Mnogo potrošača teško mogu pročitati ekstremno sitni tisak na stražnjoj etiketi, pa ne znaju što su kupili.
Sinoć smo probali ove nesretne Gavrilovićeve Pačje i Guščje paštete. Pašteta s pačjom jetrom ima gotovo identičan okus običnoj svinjskoj pašteti, osim što je tupasto slatkasta i kremasta. Guščja pašteta ima tipičan neugodan miris ditiapentana 2,4, dakle glavnog sastojka kemijskog ulja od tartufa koje nije vidjelo tartufa. Gavrilovićeve “Premium” paštete novo su dno u dugogodišnjem kvalitativnom sunovratu svojedobno najvažnije hrvatske mesne industrije.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
