Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Došli su napokon dani kad se iz restoranskih blagovaonica selimo na restoranske terase. Naravno, kao i svi, želimo što više vremena provoditi na terasama otkad su dani duži i topliji. Terase su veliki generatori restoranske potražnje, i poneki restorani mogu zahvaliti terasama na svojoj popularnosti. Stoga nas je situacija na grobničkom Aerosteaku iskreno zbunila.
Na Grobnik smo došli na vjerojatno najljepši dan u ovoj godini. Sunce je dovoljno ugrijalo ali ne previše, dok je lagani vjetrić stvarao doslovno magičnu atmosferu. Veliki plus je dakako ambijent Aerosteaka, u blizini se nalazi pista za manje sportske avione. Kad smo stigli prirodno smo odmah sjeli na terasu gdje nije bilo nikoga, osim jednog mladog para koji je došao popiti piće. Pokazalo se da to nije nilo slučajno.
Kad je osoblje došlo do našeg stola upozorili su nas da je terasa restorana samo za pića i da se na njoj ne može jesti, što još nismo doživjeli. Restoran dakle ne koristi svoju najveću prednost i ponaša se poput kafića. Tako smo umjesto da uživamo u prvim zrakama proljetnog sunca bili primorani jesti u mračnoj blagavaonici. Ali, to nije bio kraj iznenađujuće lošim odlukama restorana. Kad smo dobili hranu za stol, osoblje nam se ispričalo što nismo mogli jesti na terasi, a drugim gostima je dopušteno.
Kad smo izašli iz restorana, gosti za otpilike tri ili četiri stola su normalno jeli na terasi. Kad smo plaćali račun, osoblje nam se još jednom uljudno ispričalo. Ovdje naravno ne krivimo osoblje koje sasvim sigurno nije krivo za ovakav kaos gdje neki gosti smiju jesti na terasi, a drugi ne. Ovo je jednostavno loša politika restorana koji očigledno ne želi posluživati hranu na terasi, zbog tko zna kojih razloga. Umjesto da se ispričava, osoblje nam je isto tako moglo ponuditi bolje rješenje kad su vidjeli da smo sjeli na terasu s namjerom da tamo ručamo.
Kad tako razočarate gosti prije nego je stigao i pogledati jelovnik, teško možete popraviti raspoloenje.Možda smo trebali ustati i otići jesti negdje gdje ne diskriminiraju goste, ali Aerosteaku smo ipak odlučili dati priliku. Aerosteak određene stvari u kuhinji rade dobro, ali i na na nekim osnovnim stvarima padaju i još moraju učiti. Primjerice, naš teleći T-bone steak bio je mekan poput putra i pravilno ispečen, ali mu je nedostajao vrući tanjur i krupne soli, inače osnova u pripremi mesa. Njoki s ramsteakom su patili od nekonzistentne kvalitete umaka i mesa. Na dijelovima tanjura umak je bio propisne teksture, dok je na drugima bio opasno vodenast. Kao i meso. Neki komadi mesa su bili savršeno mekani, dok su drugi bili puni žilica i žvakavi.
Aerosteak zna pravilno kuhati njoke i pripremiti izvrsne pole od krumpira. Juneća pašteta koju smo dobili kao pozdrav iz kuhinje bila je vrlo dobra, ali kruh od pizza tijesta na stol je došao hladan, što ga obesmišljava. Aerosteak je potencijalno dobar restoran koji zna s mesom, ali kvaliteta kuhanja je neujednačena. Ovoga puta nismo naručivali njihove steakove jer nam se čine bolno zastarjeli u konceptu. Bifteci se pripremaju u raznim umacima koji su možda bili uzbudljivi prije više desetljeća, ali u današnje vrijeme jednostavno nisu. Plus Aerosteak, koji se može definirati kao steakhouse što mu stoji i u imenu, nema odležanih steakova ili barem neke zanimljivije rezove od “juneće pisanice i ramsteaka”. Vinska karta nije loša a cijene vina su predinflacijske. Ručak za dvoje s dva jela i buteljom Korakova crnog pinota platili smo 91 euro.
Soboli, Čavle
HRANA +3 VINO -4 AMBIJENT terasa ?/unutrašnjost -3 SERVIS 3
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
