Sve što stvarno trebate znati o gastronomiji
Has je bio jedan od najsimpatičnijih restorana u Zagrebu. U ugodnom prostoru u ulici Franje Račkog 1 blizu Meštrovićeve Džamije i Hrvatske narodne banke, Has je pet godina bio jedna od rijetkih oaza pristojnog kuhanja u tom dijelu Zagreba. Trg žrtava fašizma i Trg hrvatskih velikana opustošeno su restoransko područje s tek nekoliko prihvatljivih adresa, među kojima je Has bio uvjerljivo najdecentniji. Has je, nažalost, jučer na društvenim mrežama objavio da se zatvara. Danas na Googleu piše Trajno zatvoreno. Has je primjer restorana koji nije propao zbog lošeg kuhanja.
Has se otvorio krajem 2019. Kad smo ondje prvi put jeli par dana poslije otvorenja, biftek je bio pečen uzorno baš kako smo tražili, demi glace je također bio vrlo korektan, palamida sasvim solidna a mikrobatati izvrsni. Neka druga jela nisu bila baš najbolja, ali su ostavila definitivno bolji dojam nego u većini bistroa i zalogajnica u tom kvartu.
Has je, međutim, patio od niza početničkih ugostiteljskih pogrešaka koje su ga vjerojatno dovele do gašenja. Has su otvorili Ana i Anton Hotko, bračni bar koji je prije povratka u Zagreb neko vrijeme živio u Portugalu. Anton je profesionalni kuhar, a Ana je na Azorima vodila hostel. U Portugalu su, kažu stare novine, uštedjeli nešto novca koji su investirali u restoran u centru Zagreba, koji je, eto, upravo zatvoren. Has se zatvorio jer je bio nekomercijalan i nekomunikativan. Prvo, neko su se vrijeme pokušavali promovirati kao specijalisti za sous vide, što je samo po sebi trostruka pogreška. Prije svega, puno ljudi i danas ne zna što je sous vide. Pogrešno je specijalizirati se za jednu kuharsku tehniku koja baš nije masovno popularna kao roštilj.
Naposljetku, velik broj sastojaka naprosto ne ide u sous vide. Promovirate li se sous videom, rastjerali ste barem pola publike. Drugo, Has nikad nije ostavljao dojam profesionalnog restorana. Više je asocirao na vrlo fino ali kućno kuhanje s kućnim ambijentom. Treće, Has je poslije pandemije nedopustivo petljao s radnim vremenom. Jedne smo subote poslije posjeta izložbi u Džamiji pokušali ručati u Hasu, ali je na vratima pisalo da se otvaraju tek u 18 ili 17 i 30. Ne raditi subotom za ručak smrtonosno je za sve restorane u centru Zagreba. A kad smo lani ondje pokušali večerati, nisu radili za večeru nego samo za ručak. Ako gosti ne znaju kad negdje mogu jesti, neće dolaziti u taj restoran.
Već dvije godine bilo je jasno da Has mora propasti, jer kad smo kraj njega prolazili i usred radnog vremena, nikad nismo vidjeli puno gostiju. Has je nažalost još jedan primjer romantičnog amaterizma u pokušaju vođenja restorana.
Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.
