Krčma Copain Comme Cochon na tržnici u Reimsu mogla bi postati uzor hrvatskim gablaonama. Ondje nitko ne jede grah s kobasicom ni fileke

Gableci su u Hrvatskoj, osobito u Zagrebu, veoma popularni gostioničarski žanr. I sasvim nerazumljiv gostioničarski žanr. Nikad nismo mogli shvatiti zašto brojni gosti brojnih zagrebačkih gablaona između 11 i 13 sati jedu pune tanjure graha s kobasicom, fileka, sarmi ili gulaša s tonom tjestenine ili krumpira. Da se razumijemo, nemamo ništa protiv nabrojanih jela, čak ni protiv fileka. Ali ako prije podneva jedete sarmu, grah s kobasicama ili fileke a ne radite u rudniku ili čeličani, prije ili kasnije suočit ćete se s ozbiljnim nutricionističko zdravstvenim problemima.

Budući da u Hrvatskoj nitko više ne radi u rudnicima ni u čeličanama a deseci tisuća ljudi redovito gablaju grah s kobasicom ili fileke ili sarme, logično je da su Hrvati postali jedna od najdebljih nacija u Europskoj Uniji. Danas smo, poslije posjeta Krugu, lagano ručali u simpatičnoj krčmi na tržnici u Reimsu. Krčma se zove Copain Comme Cochon, uređena je u znaku svinja (imaju čak i plišane praščiće) i prodaje male porcije slasne hrane po razumnim cijenama.

Naručili smo gusja jetra i konzervirane srdele iz Biarritza. Na dnevnom smo meniju zatekli raviole s vrganjima i bijelu ribu s lisičarkama i šparogama, a na fiksnom nam je meniju pozornost privukla perigordska šunka od crne svinje, tartar biftek kao i nekoliko salata. Cochon je bio prepun veselih ljudi koji su svratili na mali lagani ručak koji ne ubija njihov probavni sustav kao recimo grah s kobasicama. Zagrebu, nažalost , zaista kronično nedostaju gablaone u kojima za gablec ne morate pojesti tisuću kalorija u masnoćama i ugljikohidratima. Za taj su problem podjednako odgovorni ugostitelji i gosti. 

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.